BiH Izdvojeno Izdvojeno Slider Slider Vijesti

UZP: Problem i jeste u tome što to Draganu Čoviću nije problem

Prošlo je sedam dana otkako je Hrvatski narodni sabor (HNS) po ko zna koji put sebe isključio iz okvira međunarodnog zakona. A zna se kako se zovu lica i organizacije koje istupaju izvan okvira zakona. Problem je što HNS pokušava cijeli jedan narod povući za sobom.

«Mi nikako ne možemo promijeniti odluku Haškog suda, ona je takva kakva jest, provodi se, ali glupo je ne dopuštati komentar na jednu pravosnažnu presudu. Mi se s njome ne slažemo i tu ne vidim problem», kazao je Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora.

Dragan Čović umije reći istinu kad želi. Šteta je, ne samo za istinu, već i za širu društvenu zajednicu, što to češće ne čini. U ovom slučaju velika istina je da – niko ne može promijeniti pravosnnažnu presudu Haškog suda. Pokušati je mijenjati je kao udarati glavom o zid.

Čović je – kako veli – svjestan toga, ali svejedno zagovara da se udara glavom o zid. Ili, makar da drugi to čine. Po mogućnosti, bh. Hrvati.

Opće mjesto civiliziranog svijeta je da se pravosnažne presude ne komentarišu; one se poštuju i provode. Jedino Dragan Čović misli da je to «glupo». Dobro, postoji i bezbroj serijskih ubica, silovatelja, narko dilera koji to isto misle. Problem je što tu «kriminalnu filozofiju prava» Čović nameće cijelom hrvatskom narodu kao normalan obrazac ponašanja. Zločin je nagovoriti jednog čovjeka da krši zakon, a šta je tek kada nagovarate cijeli jedan narod ili državu da to čini?

Ne slagati se s presudom znači slagati se sa zločinom. Nepoštivanje presude je poštivanje zločina. Misliti da to nije problem – i jeste zapravo najveći problem.

Presuda Haškog tribunala u slučaju Prlić et al. jeste presuda skupini, koja je organizirala ubistva, mučenja i silovanja, zatvaranje i držanje u nehumanim uslovima. Riječ je o zločinima, koji predstavljaju najveći mogući napad na fizički integritet i dostojanstvo ljudi.

Zamislite da vam uniformisani i naoružani ljudi dođu u kuću i uhapse vas, pred suprugom i djecom. A zatim vas odvedu na nepoznatu lokaciju, gdje vas pretuku i zatvore u prostoriju, bez svjetlosti i mokrog čvora, bez hranne i vode, skupa sa još 64 zatvorenika, dok na samom ulazi leži leš, u stanju raspadanja. To se desilo Mustafi Dizdaru 28. jula 1993. kada je odveden u logor Dretelj.

Prošlo je četvrt stoljeća od tada. Ljudi danas bezbrižno žive, gledaju filmove i serije na TV-u. Detektivi tragaju za serijskim ubicama u Americi, sudovi ih osuđuju. Nijedan film ne završi tako što od preživjelih žrtava traže da se pomire sa osuđenim psihopatom, koji ih je mučio, tako što će poništiti presudu, uz objašnjenje da se psihopata ne slaže s njom i da «ne vidi u čemu je problem».

Stvarnost, koju živimo mračnija je od najmračnijih scenarija HBO-a i Netflixa. Serijske ubice, mučitelji, silovatelji, psihopate traže od žrtava da se «normalizuju odnosi», da se gradi povjerenje i pomirenje, tako što će se izbrisati sve presude i zatrti istine. Tako što će žrtve napraviti ustupak i ukazati bezuslovno povjerenje svom mučitelju. Tražiti to od žrtve znači očekivati od nje da bude veći psihopata od samog mučitelja. Tražiti to od žrtve znači nastaviti je izlagati torturi.

U pravnom poretku, gdje vlada zakon, građanima se ne ostavlja na slobodnu volju da li će poštivati zakon i sudove. Oni to moraju činiti, pod prijetnjom posljedica, koje garantuju poštivanje zakona. Povjerenje i pomirenje, normalan život svih naroda u BiH, nemoguć je sve dok se Draganu Čoviću ostavlja na slobodnu volju da li će poštivati međunarodne zakone, bez odgovarajućih posljedica.

Predstavnici međunarodne zajednice, OHR-a, OSCE-a ili PIC-a imaju pravo pozivati na povjerenje i pomirenje, tek kada zagarantuju poštivanje međunarodnog pravnog poretka. Svaki poziv na mir i budućnost, bez tog preduslova, bizaran je i kontradproduktivan. Svaka fraza Brucea Bertona ili Valentina Inzka o «uspostavljanju pomirenja» i «budućnosti svih naroda», bez osiguranja pravnog poretka, predstavlja onu užasavajuću smjesu klaunske neozbiljnosti i psihopatskog cinizma.

(Bportal.ba)

Podijeli na društvene mreže!