BiH Izdvojeno Izdvojeno Slider Slider Vijesti

Tužilaštvo BiH po četničkoj mjeri

Okupljanje četnika u Višegradu s razlogom je uznemirilo bh. javnost i izazvalo oštre reakcije skoro svih političkih stranaka. Reagirao je čak i SNSD, preko svog portparola, koji je (doduše) iskoristio tu priliku da nazove RS – «državom», za svaki slučaj, da se četnici ne uvrijede. Ipak, ova relativna osuda, možda je mali korak za čovječanstvo, ali je veliki za SNSD.

Od političkih stranaka jedino nije reagirao HDZ, u skladu sa svojom politikom  – «ne zamjeri se četnicima, da ti Srbi ne zamjere», koja je odvela Dragana Čovića 9. januara u Banju Luku, gdje je uveličao kršenje pravnog poretka u državi i dodjelu ordena četničkom komandatu, koji je granatirao Šibenik.

Na jučerašnje okupljanje četnika reagirao je i državni ministar sigurnosti Dragan Mektić, sa najavom da će uputiti izvještaj prema Tužilaštvu BiH, naglasivši da Tužilaštvo ipak donosi odluku da li će pokrenuti istragu ili ne.

Kakav odgovor očekivati od Tužilaštva? Nadati se najboljem, a očekivati najgore.

Da je Tužilaštvo imalo volju da primjenjuje zakon, ono bi već po službenoj dužnosti pokrenulo postupak. Po Krivičnom zakonu BiH, širenje etničke i rasne mržnje, kakvo se desilo jučer u Višegradu, predstavlja kažnjivo djelo, na što je ukazao niz dužnosnika, na čelu sa članovima Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem.

Međutim, Tužilaštvo očigledno ima preča posla od primjene i zaštite zakona. Njihova reakcija spram Ravnogorskog pokreta, čiji pripadnici prijete da će «Drinom ponovo teći krv», nije drugačija od odnosa prema pacifističko-transfuzijskim nevladinim organizacijama.

Jučerašnji skup u Višegradu predstavlja brutalnu manifestaciju nasilnog ekstremizma i vjerskog radikalizma, pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve. Tolerisanje nasilnih ekstremista iz Ravnogorskog pokreta od strane Tužilaštva – predstavlja  direktno ugrožavanje državne sigurnosti i sigurnosti građana.

Druga bitna dimenzija ponašanja Tužilaštva jeste – revizionizam. Umjesto da primjenjuju  zakon, strukture u Tužilaštvu BiH su više zainteresirane da  izmjene istinu o ratnim zbivanjima, u kontekstu dva najvažnija događaja proteklog stoljeća na području BiH.

Već duži period Tužilaštvo BiH se ponaša kao da za cilj isključivo ima progon pripadnika Armije BiH. Primjera radi, Vojska RS je tokom rata ubila oko 1200 ljudi na području Goražda i za to niko nije procesuiran. Istovremeno, Tužilaštvo pokazuje najveći mogući interes da osudi generala Armije BiH za smrt jednog lica srpske nacionalnosti u Kalinoviku. Smrt hiljada Bošnjaka je statistika, dok je smrt jednog Srbina tragija. Tako otprilike rezonuje trenutni vrh Tužilaštva BiH.

Zato i nije čudo što ne reaguju na okupljanje četnika u Višegradu. U redove Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, već odavno je infiltrirana politička volja koja ima za cilj izmjenu istine o proteklom ratu, kao i Drugom svjetskom ratu. Cilj je – demonizirati antifašističke snage (Armiju BiH i partizanski pokret), a istovremeno stvoriti pravni okvir za čišćenje ugleda fašističkih snaga kao što su četnici, ustaše, Vojska RS i HVO.

U skladu sa tim zacrtanim revizionističkim okvirom VSTV-a, desilo se prije nekoliko dana, da Općinski sud u Sarajevu donese odluku u kojoj je kukavičluk savladao svaku pravnu logiku. Riječ je o prvostepenoj presudi Općinskog suda u Sarajevu, kojom je Milorad Dodik pošteđen od odgovornosti za klevete koje je iznio na račun Alije Izetbegovića. Štaviše, sud je pokušao legitimirati Dodikove osporene i nedokazane navode, kazavši da je riječ o «historijskim raspravama».

Ilustrativno govoreći, situacija je takva da bh. pravosuđe napada Aliju Izetbegovića, a štiti četnike. To je politička vizija «pomirenja», kakva je infiltrirana u ovu instituciju.

Zaključak po pitanju stanja u pravosuđu ne treba se svesti samo na detektovanje političke zavisnosti Gordane Tadić. To više nije čak ni novost. Jasno je da Gordana Tadić i njene strukture imaju političke, a ne pravne ciljeve.

Mnogo je veća odgovornost na bošnjačkim članovima pravosudnih struktura, prvenstveno Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, koji su popuštali i dopuštali da dođe do svega ovoga. Kada je zadnji put nekog od Bošnjaka (ili probosanski orijentisanih Srba i Hrvata) u ovom tijelu digao glas protiv svega što se radi u pravosuđu?

Da li je javnost ikada čula za članove VSTV-a poput Mahmuta Švrake, Berine Alihodžić, Selima Karamehića, Gorana Nezirovića i Amile Mimice-Kunosić? Imena ovih «uvaženih članova VSTV-a» dostupno je samo na stranici VSTV-a.

Milan Tegeltija i Ružica Jukić su spremni braniti svoje stavove i svoje izbore u javnosti. I ma koliko pogubne navedene posljedice njihovog djelovanja, u smislu narušavanja pravnih principa i historijske istine, njima se nema šta reći. Oni se bore za svoju stvar, za nepravdu i laž, a niko se ne bori za istinu, niko se ne bori za pravdu.

Najveći je problem što je institucionalna kičma države Bosne i Hercegovine, u sudbinski važnoj instituciji kao što je pravosuđe, pala na nekolicinu Bošnjaka, koji nemaju ni moralne kičme, ni profesionalno-pravnog samopouzdanja, da dignu svoj glas. Ako oni neće da dižu svoj glas protiv neistine i nepravde, onda građani imaju pravo i obavezu da dignu svoj glas protiv njih.

Anonimne birokrate i beskičmenjaci u institucijama predstavljaju jednaku veliku opasnost za opstojnost države, kao i oni koji otvoreno i direktno nasrću na institucije. Za svaku destruktivnu odluku, koju su SNSD i HDZ, progurali preko svojih ekspozitura u VSTV-u, jednako su odgovorni i članovi VSTV-a koji nisu dignuli glas protiv toga i alamirali javnost, tražili podršku za borbu protiv toga. Način ophođenja prema njima se mora promijeniti.

Rad VSTV-a mora postati transparentan i učešće javnosti i građana u ocjeni njihovog djelovanja, jedini je način da se utječe na spašavanje ove institucije od totalne moralne i pravne apokalipse pred kojom se trenutno nalazi. Za početak dignimo glas protiv bahatosti, laži i napravde, ali i protiv kukavičluka i beskičmenjaštva.

(Bportal.ba/Foto:Fokus)

Podijeli na društvene mreže!