BiH Izdvojeno Kolumne | Komentari | Stavovi Slider Vijesti

Tajvanska lutkica Bakir Hadžiomerović

bakir-hadziomerovic

Piše: Elis Bektaš

Premda je do opštih izbora ostalo čitavih pola godine, bosanskohercegovački medijski prostor već je uzavreo i površina mu je prekrivena propagandističkim i parolaškim mjehurićima. Među njima po vulgarnosti, plitkosti, pa i stilskoj rogobatnosti, da ne kažemo nepismenosti, izdvajaju se oni koji dolaze iz uma nove Radončićeve akvizicije, Bakira Hadžiomerovića. Nekadašnji prvi megafon ljevičarskog agitpropa, danas se mora zadovoljiti sa po jednom minutom koju mu novi gazda velikodušno dodjeljuje na stranicama Dnevnog avaza.

Jedna minuta, u ovom slučaju jedna kartica teksta, Hadžiomeroviću je i više nego dovoljna da demonstrira svoju prepotentnost i uvjerenje da je stil kojim piše duhovit i bremenit sadržajem. No već prva rečenica njegove jučerašnje minute pokazuje suprotno. „U skladu s ranije preuzetim obavezama, Bakir Izetbegović prošlu je sedmicu posvetio medijskoj samopromociji.“ Prvi dio ove rečenice jednostavno nema nikakvu logičku niti semiotičku vezu sa njenim nastavkom, a ako je riječ o pokušaju duhovitosti, on je jalov i nategnut. U svakom slučaju, dovoljno za zaključak da Hadžiomerović svoje pamfletiće piše bez osjećanja odgovornosti za riječ koju će izgurati u javni prostor, pred čitaoce.

Nastupajući kao advokat Radončićevog populizma, kojim ovaj crnogorski imigrant prikriva svoju stvarnu i jedinu motivaciju u politici – neumjerenu gramzivost i želju za vlašću, Hadžiomerović izjavljuje da „BiH nikad nije bila u opasnijoj diplomatskoj izolaciji, nego u posljednje tri godine“. Čak i kada bi se takva teza mogla prihvatiti kao, istina, prenaglašena, ali i djelomično tačna, ostaje nejasno zbog čega Hadžiomerović svojevoljno odbacuje činjenice, skupa s vlastitim dostojanstvom, i krivicu za takvo stanje tovari na pleća Bakira Izetbegovića. Hadžiomerović, po svoj prilici, nije neinformisan čovjek i zasigurno mu je dobro poznato da je upravo zahvaljujući Izetbegovićevoj spoljnoj politici BiH ostala na trnovitom i prepreka punom putu koji je vodi u punopravno članstvo slobodnih i demokratskih zemalja Evrope. Prepreke i trnje po tom putu nije razbacivao Izetbegović, već su to činile njegove kolege iz Predsjedništva, Čović prilično aktivno, a Ivanić nešto više svojom pasivnošću i prepuštanjem uloge prvog glasa srpske politike Miloradu Dodiku. Koji je, također, koristio svaku priliku da na međunarodnoj sceni gurne klipove u točkove državnih kola.

Uvjeren da mu slava koju uživa kod lumpenproleterijata dopušta let iznad činjenica, Hadžiomerović ne nudi nijedan argument za svoje tvrdnje, vjerujući da je ponavljanje ispraznih fraza dovoljna zamjena za njih i da su čitaoci stado koje će slijepo slijediti njegovo klepetanje zvonom. Objašnjavati mu da je upravo Izetbegović na međunarodnom planu pasivizirao opasnu Dodikovu avanturu sa refenendumom i dobio podršku Evropske komisije u slučaju Pelješki most, uzaludan je posao, jer Hadžiomerović čak i kada bi mogao to uvdijeti, pred svojim bi gazdom morao tvrditi da to ne shvata. Kao što je upravo Osman Mehmedagić, kojeg Hadžiomerović također spominje u svom tekstu, zaslužan što je OSA, na duboku žalost Čovića, Dodika i Hadžiomerovićevog gazde, sve aktivnije uključena u međunarodne sigurnosne mehanizme i što ostvaruje rezultate koji su izgledali kao nedostižan san u doba Radončićevog gazdovanja Ministarstvom sigurnosti.

Ne treba gajiti neutemeljeni optimizam i nadati se da će Hadžiomerović agitpropovski posao zamijeniti novinarskim i da će konačno početi koristiti činjenice u svojim tekstovima, a iz njih izbaciti parole. No u svakom slučaju, biće zanimljivo pratiti hoće li mu dosaditi da od sebe pravi klovna u medijskom prostoru i da se ponaša poput onih tajvanskih lutkica sa procesorom za sintetiziranje govora, koje do u nedogled ponavljaju ograničen broj fraza. A kada bi se iz tog procesora uklonilo samo šest riječi, fašizam, antifašizam, raja, papci, Bakir i Sebija, Hadžiomerović bi nalikovao na ribicu koja nijemo otvara i zatvara usta, kružeći u akvarijumu. U kancelariji Fahrudina Radončića.

(Bportal.ba)

Podijeli na društvene mreže!

Komentariši