Slavljenje Mladića – očaj propalog Milorada Dodika

Milorad Dodik je još jednom produbio svoje moralno i političko dno. Nazivajući netom presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića herojom, Milorad Dodik izdvojio se iz niza istovjetnih i stoput ponovljenih komentara srpskih političara o haškim presudama.
milorad-dodik-ratko-mladic

Piše: Jusuf Kapić

Dok jedni poručuju, kao Aleksandar Vučić, da treba gledati u budućnost, drugi upozoravaju da nema pomirenja s ovakvim presudama, kao njegova premijerka Ana Brnabić, treći broje godine osuđenih Srba, kao Mladen Ivanić, četvrti se plaše tenzija kao Vukota Govedarica... predsjednik ekonomski posrnulog identiteta jednostavno igra ulogu najveće Srbende s obje strane Drine.

Njemu je osuđeni general-kukavica, koji nije imao hrabrosti ni saslušati doživotnu presudu do kraja, heroj i legenda. Čak danas nose i isti broš na reveru.

Ponašanje je to dostojno tvrdokornih SDS-ovaca u ranim poratnim godinama kada su se i Mladić i Radovan Karadžić krili po skladištima i gudurama istočne Bosne pa ubrzo prebjegli u majku Srbiju.

Milorad Dodik je tada, kao velika napredna uzdanica međunarodne zajednice, tzv. „normalni Srbin“, otvoreno govorio kako je srpski narod žrtva Mladića i Karadžića koji izbjegavaju pravdu i da se ne smije na taj način krivica svim Srbima fakturisati.

Danas upravo on, a ne tvrdokorni SDS ili reformirani šešeljevac Aleksandar Vučić, proglašava ratnog zločinca, glavnog izvođača svih zločinačkih radova Vojske Republike Srpske, herojom i legendom.

Nije Dodiku Mladić ništa ni mrži ni draži nego u drugoj polovici devedesetih. Dodik jednostavno vidi da je njegova najveća, mada je i ona bijedno mala, šansa opstanka u politici radikalni srpski nacionalizam. Onaj vid nacionalizma iz devedesetih u kojima je patnja i smrt drugih samo cilj za ostvarenje mitomanskih ciljeva nebeskog srpstva. Nažalost, takva politička i kulturna potreba u srpskom narodu još uvijek postoji, a Milorad Dodik je političar koji ima najmanje obraza, časti i pameti i jedini je on danas spreman da zadovolji potrebe tog najgoreg srpskog nacionalizma. Onog srpskog dna koje je koštalo sve narode ove države.

I Vučić i Ivanić i Govedarica i svi političari, osim Dodika i par glasnih galamdžija iz njegove stranke, presudu Mladiću prihvataju na klišetiziran način, trudeći se ne iskočiti iz dosad prešutno prihvatljive matrice relatizivizacije zločina. Samo je Dodik, očajni baja, veliki Srbin iz 21. stoljeća, spreman i dalje srpski narod vući po blatu zločina i sramote.

Jer ratni zločini srpske vojske i srpske policije su sramota srpskog naroda. I to većina Srba uviđa, kako u politici tako i u široj javnosti, pa tako samo ponavlja naučene floskule o presudama, ne usuđujući se likovati i slaviti. Naravno, sigurno će doći srpske elite koje će otići korak dalje od ponavljanja floskula, koje i nisu više opasne, ali Dodikov današnji pristup sigurno će postati stvar sramne prošlosti.

Ovakvi potezi, praćeni užasnim ponašanje RTRS-a na dan presude, jednostavno su mjera očaja u kojem se nalazi propala politika Milorada Dodika. Para je sve manje, ekonomski pokazatelji su bijedni u poređenju s Federacijom, koalicije su klimave, penzije preniske, pritisak javnosti i opozicije sve veći. Dodiku jednostavno ne ostaje ništa drugo nego da se igra najvećeg Srbina. Pa makar to bilo i bijedno, odvratno slavljenje najgoreg ratnog zločinca, onog koji ne samo da se ne kaje nego se i ismijava sa žrtvama.

Dodik će možda produžiti sebi vijek trajanja, ali će sigurno produžiti i trajanje najveće srpske sramote.

(Bportal.ba)




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>