Ratni profiter bez rata – otužna sudbina Milorada Dodika

Ako iko u ovoj zemlji prijeti ratom, onda je to upravo Milorad Dodik, koji čak ne umije takve prijetnje uputiti dovoljno uvijeno, već to čini na sebi svojstven, bahat način, koji već sada daje odgovor na pitanje o krivici za bilo kakvo narušavanje mira u Bosni i Hercegovini, a Dodiku osigurava mjesto kraj svog poznatijeg prethodnika. I pred pravosuđem i u povijesti.
1015153_milorad-dodik_ls

Piše: Elis Bektaš

Sramna biografija Radovana Karadžića očito ničemu nije podučila njegovog buntovnog i razmetljivog nasljednika Milorada Dodika, koji je sinoć na RTRS po ko zna koji put pokazao da se na čelu manjeg BiH entiteta ne nalazi političar obdarem razborom, već kabadahija skučenih intelektualnih sposobnosti, uslijed kojih njegovi pokušaji propagande izgledaju još jadniji i još otužniji.

Umjesto da sam pogleda intervju kojeg je član Predsjedništva njegove države dao njemačkoj televiziji DW, Dodik se odlučio pokloniti povjerenje potpismenim i preplaćenim novinarskim piskaralima beogradske žućkaste štampe, koji su veoma jasnu, razumnu i umjerenu izjavu o mogućem bosanskohercegovačkom priznavanju kosovske samostalnosti pretvorili u već gotov čin priznanja.

Izetbegovićev odgovor na novinarsko pitanje da li će BiH nekada u budućnosti priznati Kosovo glasio je: „Nadam se da da“, a bošnjački član Predsjedništva potom je dodao i da „ukoliko se srpski predstavnici u BiH tome i svemu drugome suprotstave, odluke nema.“

Ostajući vjeran svom ubjeđenju da je srpski narod u BiH glup i da mu može prodati svaku laž, Dodik je to predstavio kao izravni napad na Republiku Srpsku, premda je valjda samo njemu jasno u kakvoj su vezi Kosovo i RS i o kakvom je tu uopšte napadu riječ. Vjerovatno bi neki iskusan psiholog mogao detaljnije rastumačiti Dodikove deluzije, ali i ovako je očito da on boluje od nekog poremećaja koji mu priječi da sagleda stvarnost onakvom kakva ona i jeste.

Naime, samo čovjek sa ozbiljnim mentalnim oštećenjima može izjaviti da su Izetbegovićeve riječi o mogućem priznanju Kosova „napad na RS“ i „miješanje u unutrašnje stvari Srbije“. Neko ko se bavi politikom, makar u nju zalutao iz švercerskog posla sa cigaretama, morao bi znati da o priznanju Kosova ne odlučuje Srbija, već vlasti onih zemalja koje priznavanje razmatraju. Srbija će odlučivati jedino o svom priznanju Kosova, po svoj prilici čak i ranije nego Bosna i Hercegovina.

Ponašajući se poput razmaženog derišta koje u obdaništu starijoj djeci i vaspitačicama razmazuje pekmez po odjeći, a onda se dernja i kmeči kad za takvo ponašanje bude prekoren, Dodik vjeruje da će ga njegova bahata retorika zauvijek štititi od vaspitnih i disciplinskih mjera, na čijem bi se udaru mogao naći veoma brzo, ukoliko nastavi na više podmukao nego lukav način potpaljivati vatru i prijetiti sukobima.

Jer ako iko u ovoj zemlji prijeti ratom, onda je to upravo Milorad Dodik, koji čak ne umije takve prijetnje uputiti dovoljno uvijeno, već to čini na sebi svojstven, bahat način, koji već sada daje odgovor na pitanje o krivici za bilo kakvo narušavanje mira u Bosni i Hercegovini, a Dodiku osigurava mjesto kraj svog poznatijeg prethodnika. I pred pravosuđem i u povijesti.

Dodikova izjava: „Ovo je izjava u kojoj on najavljuje napad na Srpsku. Mada meni nije jasno s čime bi on napao, s kojom praznom puškom? Ako su to borci ISIL-a, mi sve znamo koji su to. On nama ovim poručuje nešto drugo - da računa na SIPU, oružane snage BiH i pripadnike svog naroda u RS-u“, vjerovatno je najzloćudnija od svih koje je do sada izgovorio pred javnošću. Dodajući na listu već tradicionalnih „neprijatelja RS“, pored SIPA-e i OS BiH, i povratnike u taj entitet, koji su već jednom bili žrtve zločina etničkog čišćenja, Dodik poručuje da su progoni i pokolji 1992-1995 bili opravdano sredstvo odbrane, te da će to biti opet.

Najkraće rečeno, Dodik je poručio da je život u RS moguć samo za Srbe, odnosno da Bošnjaci u tom entitetu mogu računati samo na status vječitih sumnjivaca i neprijatelja. On je ujedno pojačao kampanju za stvaranje klime u kojoj će napadi na povratnike biti tretirani kao „preventivna samoodbrana“ i za kreiranje zapaljivog okruženja u kojem će samo jedna iskrica biti dovoljna da potakne požar.

Da je rat ne samo prihvatljiv, već i potajna želja svakog ratnog profitera, u kakve spada i Milorad Dodik, to je svima jasno. Kao što je svima jasno da će se taj rat desiti jedino i isključivo ako Milorad Dodik nekako uspije naći način da ga izazove. Ostaje samo pitanje koliko će miliona zguljenih sa grbače srpskog naroda potrošiti po kladionicama prije nego što se pridruži drugom čuvenom hazarderu i svom prethodniku, Radovanu Karadžiću.

(Bportal.ba)




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>