Izdvojeno Kolumne | Komentari | Stavovi

Radončićeva dvorska luda

bakir_hadziomerovic_mikrofon_arhiva

Piše: Elis Bektaš

U Bakiru Hadžiomeroviću spojile su se dvije tekovine demokratije – ona korisna i dragocijena, koja svakom građaninu omogućava da bez bojazni iznese svoje mišljenje o političkim liderima, pa i ako građanin o njima misli da su glupi, i ona koja nije baš toliko korisna i vrijedna i zbog koje su uporni ali duhom tromi glupani preplavili prostor javne riječi, nudeći publici svoje plitkoumne doskočice umjesto mišljenja.

Radončić Hadžiomerovića u Avaz nije doveo kao novinara, već kao dvorsku ludu. Drugačije je nemoguće objasniti njegovo jednominutno dnevno kreveljenje i činjenicama i logici u lice. To ponajbolje pokazuje Hadžiomerovićev tekstić od prije dva dana, Ne čekajte, mene večerajte, prepun razmetanja poznavanjem opštih mjesta, valjda kao dokazima obrazovanosti.

Optužbe na račun Izetbegovića i Zvizdića, koji su odbili glumiti fikuse na Čovićevom sajamskom vodvilju, Hadžiomerović umotava u doskočice preuzete iz pjesmuljaka Zabranjenog pušenja ili u viceve čija duhovitost po pravilu umire u Hadžiomerovićevim rukama, a nije odolio ni da se pohvali kako je nekad i negdje čuo za Posljednju večeru, mada ostaje nejasno šta je njenim utrpavanjem u teskt htio postići. Osim baš to – da se razmeće usput napabirčenim i bez ikakvog reda i smisla pohranjenim informacijama.

Hadžiomerović, čiji se doživljaj politike nikada nije odmakao od infantilne fascinacije dvorskom moći i glamurom, prvo drži mini-predavanje o iznimnom značaju večera u političkom životu. Tvrdnjom da se „uz mezu i piće lakše priča o teškim temama“, ovo piskaralo samo svjedoči šta ustvari njega privlači političkom životu – nažderat se i nalokat mukte, odnosno na račun poreskih obveznika.

Optužujući Izetbegovića i Zvizdića da nisu bili „tamo gdje se odlučuje o budućnosti naše države“, dakle na čovićevom banketu, Hadžiomerović potvrđuje da ne razumijeva ulogu i značaj demokratskih institucija poput parlamenta i vlade i smatra ih samo dekorom koji je tu da ozvaniči ono što je dogovoreno na mjestima koja nisu predviđena da se na njima dogovara o sudbini države. Takav doživljaj politike sasvim je razumljiv u slučaju Bakira Hadžiomerovića, koji nije samo karikatura ljevičara, već je uspio dobaciti i do karikature populiste. Kao takav se i mogao staviti samo u službu jednog Radončića, koji kuloarske mutljavine pretpostavlja parlamentu.

Hadžiomerović, koji bi Izetbegovića i Zvizdića morao napadati i da su se odazvali Čovićevom pozivu, jer njegov gazda ne traži misleću kritiku već komesarske pamflete, tvrdi da su „šefovi Srbije i Hrvatske, uz domaće snage dezintegracije, te premijera zemlje koja predsjedava Evropskom unijom, u duhu Karađorđeva kreirali dogovore za našu domovinu“. Trošeći vrijeme na preslušavanje pjesmuljaka Zabranjenog pušenja i na infantilno iskazivanje divljenja Brozu po društvenim mrežama, Hadžiomeroviću su promakli članci iz bugarske štampe koji pokazuju da je bugarski premijer prozreo Čovićevu lukavost i da je savršeno precizno razumio poruku koju su Izetbegović i Zvizdić uputili svojim nedolaskom u Mostar.

Sve u svemu, Hadžiomeroviću valja dati prijateljski savjet da ne optužuje olako ljude da su glupi, pogotovo ne sebi svojstvenim, plitkoumnim i nevaljanim argumentima, jer tako samo armira vlastitu glupost. A Radončiću, koji sanja o dolasku na vlast, ne bi bilo loše da se zapita na šta bi ličila zemlja čijim je stanovnicima mišljenje oblikovao jedan Bakir Hadžiomerović i da li bi uopšte bilo moguće vladati zemljom u kojoj ljudi povazdan pričaju gluposti i krevelje se vlastitim doskočicama. S druge strane, možda je upravo to Radončićev cilj, jer on dobro zna da vlast može osvojiti samo ako većina stanovnika ove zemlje postanu plitkoumni glupani.

(Bportal.ba)

Podijeli na društvene mreže!

Komentariši