BiH Izdvojeno Izdvojeno Slider Slider Vijesti

Proruski savez je jasan, ali šta je probosanski odgovor?

Piše: Jusuf Kapić

Pale je i posljednja maska jeftine europejštine Republike Hrvatske. Uz njenog bh. političkog agenta, lidera sestrinskog HDZ-a BiH Dragana Čovića, proslavi neustavnog dana Republike Srpske, krsnoj slavi genocida, protjerivanja i mržnje, pridružio se i zvanični ambasador susjedne zemlje Ivan Del Vechio.

Inače suzdržani i odmjereni Del Vechio uz ruskog je ambasadora jedini diplomatski predstavnik neke zemlje koji je nazočio ovom balu genocidnog trijumfalizma. Svakako, Srbija je izaslala najviše zvaničnike, premijerku Anu Brnabić, kao novo, progresivno srpsko lice negiranja zločina i regionalnih tenzija. No, Srbija je RS i stvorila pa bi sve niže od premijerke bilo sramota.

Tako slavi Republike Srpske nazoče predstavnici samo tri države: Srbije, Rusije i Hrvatske. Upravo one čine na Balkanu okosnicu onog što se već odavno bez imalo ograda i navodnika može nazvati Proruskim savezom. Sve tri zemlje su, što nije nimalo banalna činjenica, dio Dejtonskog mirovnog sporazuma: Srbija i Hrvatska kao učesnice sukoba a Rusija kao jedna od međunarodnih sila koja je svjedočila njegovo potpisivanju i time se obvezala na njegovo poštivanje.

Cilj ruske politike u Bosni i Hercegovini i na cijelome Zapadnom Balkanu istovremeno je i njena sama strategija djelovanja u ovom dijelu svijeta. Kontinuirana je to destabilizacija političkih prilika i uporno otežavanja političkog i ekonomskog razvoja, gdje Rusija gradi svoju ulogu i podiže njenu vrijednost u nekim budućim geopolitičkim previranjima. Rusiji možda uopšte nije cilj nezavisna Republika Srpska ili formiranje nekog trećeg entiteta. Njen cilj je kontinuirana priča o takvim scenarijama i stvaranje percepcije ali i uslova u kojima Rusija zapadnim silama može ponuditi BiH i Balkan kao dio nekog šireg paketa globalnih premještanja i preraspoređivanja utjecaja. Na Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću je da u takvom spletu odnosa pokušaju sprovesti svoje političke ciljeve. S obzirom na kontrolu nekih važnih državnih institucija, strateško blokiranje i otežavanje EU integracija i smišljeni porast etničkih tenzija, može se reći da im dobro ide.

Špekuliralo se već par godina unazad, na temelju određenih investicionih i kreditnih aranžamana, te nekoliko državničkih susreta, da se Hrvatska, uz neke druge zemlje centralne Evrope sve više približava Rusiji. Primjer destruktivnog djelovanja Dragana Čovića bio je još jedan dokaz tezi, ali se uvijek ostavljalo prostora tumačiti stvarnost time da Zagreb i nema potpunu kontrolu nad Čovićem.

Dolazak ambasadora na ovako politički osjetljiv događaj otklanja sve sumnje. Del Vechio nije došao u Banja Luku svojom voljom nego po instrukciji svojih poslodavaca: Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske i predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.

A ta ista Hrvatska članica je Evropske unije. Zanimljivo će biti pratiti tok dešavanja u narednim sedmicama ali su male šanse da rukovodstvo EU ponudi bilo kakav vid otklona od djelovanja Hrvatska ili čak javno osudi. Jer, opterećena unutarnjim previranjima, sama EU kao da izbjegava naljutiti neposlušne članice poput Mađarske, Poljske i sve više Hrvatske. Isto onako kako predstavnici EU i ambasadori zemalja članica u BiH pokušavaju da ne naljute Milorada Dodika. A on ih sve više i sve odlučnije izaziva.

Jer je na zadatku. A taj zadatak je destabilizacija i kočenje zemlje na njenom putu u EU i prevashodno NATO.

Proruskom savezu Srbije i Hrvatske na Balkanu se odlučnije mora suprotstaviti blok zemalja koje su već u NATO-u ili pred njegovim vratima. Albanija, Crna Gora i Makedonija stabilizirale su svoje političke prilike tek kada su postale ili članice ili pitanje NATO-a.

Bosna i Hercegovina je danas pitanje NATO-a prije nego pitanje Evropske unije. Tako ne treba slučajnim smatrati to što je američki državni sekretar Mike Pompeo poslao članovima Predsjedništva BiH pismo da podrže Nacionalni godišnji plan za NATO dan prije nelegalne proslave dana RS. Jasna je to poruka: tamo su Rusi, ovamo smo mi. I ovo „mi“ ne podrazumijeva samo Ameriku, nego blok zemalja ujedinjenih u vojnom savezu koji nadmašuje i prevazilazi opterećenu i rasklimanu EU.

Svakako, članicom NATO-a je i rečena Hrvatska, koja, nasuprot sladunjavim izjavama zvaničnika, čini sve da priključenje BiH vojnoj alijansi oteža sve dok se ne ispune nerealni snovi o trećem entitetu. Jer, Hrvatsku vodi isti onaj tip neracionalnih nacionalista kakvi jednu Mađarsku ili Poljsku vode u izolacionizam i izlažu se ruskoj agresiji.

U BiH svakako postoje političke snage osim Dodika i Čovića. To su prije svega ali ne samo bošnjačke i probosanske stranke, od kojih se mnoge ponašaju strateški i taktički neodgovorno igrajući se labilnih koalicija i sujetnih konflikata dok jedna svjetska sila (Rusija), uz dvije zemlje koje su već izvršile agresiju na BiH (Srbija, Hrvatska), pomoću unutarnjih agenata (Dodik/RS, Čović) otvoreno ulaze u novi, iza Daytona najozbiljniji pokušaj razgradnje zemlje.

Da Zapad nije odustao od ove zemlje svjedoči i poziv NATO-a da zemlja otpočne proces približavanja Alijansi, kao i otvoreni poziv drugog čovjeka SAD-a da se na tome počne konkretno raditi. Probosanske sile morale bi, nasuprot proruskom savezu, težiti stvaranju pro-NATO saveza, sa Crnom Gorom, Albanijom i Makedonijom. Pa čak i sa zdravim dijelom Hrvatske politike te nastojati poslovično neutralnu Sloveniju privoliti da više energije uloži u stabiliziranje najbližeg susjedstva.

Za takvo što potreban je jasan i jedan glas, koji svakako ne može biti formalni glas države, ali može biti glas jednog širokog političkog saveza koji prevazilazi kantonalne koalicije, budžetske većine i lične sujete.

Ako Mladen Ivanić i Vukota Govedarica mogu preći preko svih Dodikovih uvreda i šteta te se pojaviti na proslavi dana RS, koji je ujedno i proslava Dodikove moći, a zarad jedinstva i strateških ciljeva RS, onda bi i bošnjački i probosanski političari morali prevazići sve nesuglasice i zajednički raditi na stvaranju pro-NATO fronta i u zemlji u regionu.

(Bportal.ba)

Podijeli na društvene mreže!