Odbrana iznijela završne riječi: Orić nevin, srpski vojnici ubijeni u borbama

Iznošenjem završnih riječi odbrane danas je u Sudu BiH završeno suđenje komandantu odbrane Srebrenice Naseru Oriću i njegovom saborcu Sabahudinu Muhiću koje Tužilaštvo BiH tereti za navodne ratne zločine na području Srebrenice i Bratunca 1992. godine.

600_1505221715149554031814792127911476792679naser-oric-18102016-KS-5

Braniteljica Nasera Orića Lejla Čović kazala je da Tužilaštvo ništa nije dokazalo osim postojanja oružanog sukoba. Kazala je i da u spisu ne postoji niti jedan dokaz da je Naser Orić bio komandant štaba Teritorijalne odbane Srebrenice u relevantnom periodu.

Čović je naglasila da se veći dio optužnice zasniva na iskazu zaštićenog svjedoka O1, koji je u potpunoj suprotnosti sa svim ostalim dokazima u optužnici. Podsjetila je da je odbrana priložila veći broj dokaza o njegovoj nekredibilnosti, te naglasila da je prilikom svakog saslušanja mijenjao iskaze. 
Ponovila je da se radi o osobi koja je 11 puta pravomoćno osuđivana za različita krivična djela, kao i da je više puta prekršajno kažnjavan zbog narušavanja javnog reda i mira, napada na susjede, starije osobe, kao i vrijeđanje na nacionalnoj osnovi.

Tužilaštvo zloupotrijebilo ovlasti 

Čović je nazvala skandaloznim činjenicu da se radi o osobi za kojom je raspisana potjernica BiH zbog neodazivanja sudu po optužnici za razbojničku krađu. O1 se, naime, potvrđenom optužnicom tereti da je staricu F. H. napao dok je klanjala kako bi joj oteo 100 KM.

- Nepojmljivo je da Tužilaštvo koristi službene ovlasti i takvu osobu, za kojim se traga, dovodi u BiH, bez graničnih provjera - kazala je Čović, te naglasila da je četiri mjeseca nakon potvrđivanja te optužnice O1 zvanično saslušan u Tužilaštvu BiH, te da je i ušao u program zaštite svjedoka, odnosno cijeli ovaj proces kako bi izbjegao krivičnu  odgovornost. 
Naglasila je da je O1 dao čak četiri različita iskaza o tome gdje je bio raspoređen i ko je bio zapovjednik jedinice, kojoj je navodno pripadao. Tako je prvo naveo da je u maju  1992. pripadao TO Srebrenica, te da mu je zapovjednik bio suprug svjedokinje O3. Međutim, ta svjedokinja je kazala da je u tom periodu sa suprugom i djecom bila u Vlasenici. Kasnije je ustvrdio da je prešao u jedinicu Alije Muškića, koji je rekao da je do maja 1993. bio u Cerskoj, koja je bila potpuno odvojena enklava, kao i da ne poznaje O1.

- Svjedoku O1 su predočavani njegovi iskazi koji su potpuno u suprotnosti jedan s drugim. Tako u jednom iskazu spominje da mu je zapovjednik bio Alija, zvani Livada, a i ne spominje supruga svjedokinje O3. Po trećoj verziji mu je zapovjednik bio Zulfo Tursunović, a odbrana je pribavila i njegov zahtjev za priznavanjem vojnog staža, koji je lično  potpisao i u kojem navodi da je bio borac Cerske brigade - to je već četvrta verzija. Postavlja se pitanje i kako se mogao naći na Zalazju i kasnije u Kunjercu, ako je bio u 
Cerskoj koja je bila potpuno odsječena enklava - poentirala je Čović.

Ona je ponovo naglasila činjenicu da je O1 pripreman za svjedočenje u Beogradu, gdje njegovo prisustvo osiguravaju pripadnici MUP-a Srbije, koji u tom periodu raspisuje  međunarodnu potjernicu za Orićem, na osnovu koje je uhapšen u Švicarskoj.

Ubistvo sudije Ilića

Kada je u pitanju ubistvo Slobodana Ilića, kazala je da je ta tačka optužnice doslovno prepisana iz iskaza O1, te da, iako je tužilac Janjić kazao da ostali svjedoci to potvrđuju, odbrana tvrdi da je taj iskaz u suprotnosti sa iskazima svih svjedoka i tužilaštva i odbrane, kao i materijalnim dokazima. 
Tako je naglasila da je O1 tvrdio da je u selo Zalazje ušao oko 10 ili 11 sati, gdje oko podne navodno sreće Orića i Muhića. Svi svjedoci, kako Tužilaštva, tako i odbrane ispričali su da se u selo nije moglo ući prije kasnog popodneva, oko 17 sati, jer su trajale jake borbe, te da su iskazi svjedoka na različitim stranama u postupku u  suprotnosti s onim što je iznio O1. Također, zaštićeni svjedok O2, koji je sa svojim borcima u maju 1992. godine držao liniju u pravcu Zalazja i koji je kazao da je poznavao sve 
svoje borce, izričito naglasio da O1 nije bio pripadnik njegove jedinice. Iz svega navedenog proizilazi da O1 nije ni učestvovao u akciji na Zalazju.

1000_15052219231489597079sudjenje-naser-oric-15032017-JB-1

Dodala je i da u spisu ne postoji nijedan dokaz da je Slobodana Ilića ubio Orić, te da to čak ni O1 nije rekao. On je, naime, rekao da je Orić jednog momenta uzeo nož, kojim je zarobljenika udario u vrat, potom nogom u prsa i stomak, usljed čega se on prevrnuo.

- U optužnici je navedeno da je Orić ubo Ilića u vrat cijelim sječivom, ali ne postoji nijedan dokaz za to. Nalaz obdukcije pokazao je višestruke lomove glave i rebara, ali se zbog nedostatka mekih tkiva vještak nije mogao izjasniti da li su te povrede nastale za života ili nakon smrti. S druge strane, postoje iskazi svjedoka koji tvrde da je Ilić poginuo pored Ažličkog potoka - kazala je Čović, te naglasila da je lokacija gdje je pronađeno tijelo bila sve vrijeme pod kontrolom srpskih snaga.

- Da je odvezen u Srebrenicu i ubijen, kako tvrdi O1, kako bi ga onda prevezli na lokaciju gdje je nađen, ako taj dio teritorije sve vrijeme drži srpska vojska - kazala je Čović.

Naglasila je da se i ovdje poklapaju iskazi svjedoka Tužilaštva koji su kazali kako su vidjeli Ilića kako trči prema Ažličkom potoku i brojnih svjedoka odbrane koji su kazali kako je Ilić sa dvojicom saboraca upao u zasjedu u Ažličkom potoku i ubijen u razmjeni vatre.

S druge strane, iskaz Ibrana Mustafića koji je ispričao kako mu je, navodno, Orić opisao kako je ubio Ilića, ne poklapa se ni sa iskazom O1, niti iskazima svjedoka, niti vještaka, nazvavši njegov iskaz potpuno nerelevantnim za ovaj proces.

1000_1505221956147679258914755713551473155022Ibran-Mustafic

Čović je naglasila i da je O1 dao opis ubijenog Ilića, te rekao da je imao brkove, tamnu kosu na razdjeljak, bio je niži, šire građe, dok je u prijavi nestanka navedeno da je  visok 180 cm, oko 90 kg, jake razvijenosti, nema brkove ni bradu. Tako su ga opisali i svjedoci koji su vidjeli leš u Ažličkom potoku.

Braniteljica je istakla da ne spori da je Orić učestvovao u akciji na Zalazju, ali je naglasila da je on 12. jula ranjen gelerima u obje noge, te da je o tome svjedočio kredibilan svjedok Mehmed Efendić, zamjenik komandira PS Centar u Tuzli, koji je detaljno opisao svoje kretanje taj dan na Zalazju. On je kazao da je taj dan sreo rođaka koji mu je rekao da je Orić teže ranjen u noge, te da ga je vidio na oko kilometar od groblja, u momentu kad još niko od boraca ARBiH nije ušao u Zalazje.

Smrt Milutina Miloševića

Kad je u pitanju ubistvo Milutina Miloševića u drugoj polovini maja 1992. u Lolićima, općina Bratunac, ponovo je ključni svjedok O1. Prva nelogičnost je kako se on mogao naći u Lolićima, kad se radi o dvije međusobno odsječene enklave.

- To je potvrdio i svjedok Tužilaštva Asim Mehić, koji je kazao da u vrijeme napada srpskih snaga na selo Loliće u odbrani nisu učestvovale snage iz Srebrenice. Svjedok je rekao da su prve manje grupe prošle tek krajem jula ili početkom augusta. Svjedok Mehić je rekao i da optuženi nisu bili u Lolićima i da je Orića prvi put vidio u ljeto 1993. godine - kazala je Čović.

Ona se posebno osvrnula na iskaz O1, koji je opisao kako je navodno Milošević bio drzak prema Oriću, koji je u njega ispucao rafal, a potom je to učinio i Muhić. Zanimljivo je da je na potpuno isti način opisao i ubistvo Slobodana Ilića i Mitra Savića. Svi su, prema njegovim riječima, "drsko odgovarali Oriću, da bi ih on potom ubio".

Međutim, ovaj iskaz potpuno je pobio svjedok Tužilaštva patolog Zoran Stanković, koji je bio vrlo precizan i jasan i koji je kazao da je smrt nastupila usljed djelovanja ručnog oružja, te je u tijelu pronađeno samo jedno zrno, kalibra 7,65 mm, odnosno pištoljski metak, kao i da je Milošević imao povredu glave nastalu usljed udarca tupim predmetom.

- Nalazom vještaka ovaj iskaz je potpuno obezvrijeđen - kazala je Čović, te naglasila da se, naprotiv, Stankovićev nalaz, slaže sa iskazima svjedoka odbrane koji su kazali da je Milošević pogođen u borbi, dok se nalazio na transporteru i komandovao srpskim snagama.

Savić poginuo na mitraljezu

Treća tačka optužnice Orića tereti za navodno ubistvo Mitra Savića, koje se dogodilo na koti Kunjerac, 14. decembra 1992. godine.

- Kada je u pitanju ova akcija, tužilac sve vrijeme miješa pojmove napada na Bjelovac, koji je širi rejon, i kotu Kunjerac. Orić je učestvovao u akciji na Bjelovac i to je neosporno, ali ono što je krucijalno je gdje se on nalazi u vrijeme stradanja Mitra Savića - kazala je Čović te naglasila da je odbrana je izvela svjedoke koji su učestvovali u borbama na koti Kunjerac, prema čijim iskazima srebreničke snage nisu mogle taj dan nikako biti na toj koti.

Čović je kazala da O1 nije ni mogao biti na Kunjercu jer je 11. decembra, tri dana pred akciju, teško ranjen na Crnom Vrhu (između Zvornika i Kalesije, 40 kilometara od Kunjerca) i nakon toga odmah premješten u Kamenicu (općina Zvornik), koja ne samo da je bila udaljena, nego i fizički odsječena.

- O1 je naveo da je Orić usmrtio Savića sa dva pucnja iz pištolja, a da je Muhić u njega ispalio rafal (ponovo nakon priče da je drsko odgovarao) - kazala je Čović, te dodala da je O1 u PS Bratunac dao sasvim drugačiju izjavu, kazavši da je Savića ubio izvjesni Ahmo, dok u drugoj izjavi u Tužilaštvu 2014. godine također nije spominjao Orića.

Posebno je naglasila iskaz supruge stradalog Mitra Savića, koja je, kako je kazala, na žalost tužioca, govorila istinu, zbog čega je Janjić čak rekao da je postala svjedok odbrane, a što je ocijenila krajnje nekorektnim.

- Svjedokinja je rekla da je njen suprug 13. decembra otišao na liniju na Kunjerac i poginuo u napadu. Ona je dobila saznanja od njegovih saboraca da je uzeo mitraljez i prije nego je zapucao pogođen je u brk - kazala je Čović.

Za kraj je zatražila od Vijeća da Orića oslobodi po sve tri tačke optužnice.

"Izrešetan" jednim metkom

Braniteljica Sabahudina Muhića Sabina Mehić isto je zatražila za svog branjenika, koji se, zajedno s Orićem, tereti za ubistva Milutina Miloševića i Mitra Savića.

Ona je kazala kako jedino zaštićeni svjedok O1 spominje Muhića, te da tužilac na tome bazira optužnicu protiv njenog branjenika.

- On ne vidi tijelo oštećenog u trenutku kad je Muhić, navodno, pucao u njega, te ne zna da li je uopće bio živ u navodnom momentu pucanja - naglasila je Mehić. Pored toga, kazala je, nema ni dokaza da je Muhić uopće bio na mjestu događaja, osim iskaza O1 - kazala je Mehić, te dodala da je O1 koristio termin "izrešetan", a što je suprotno sa  obdukcionim nalazom patologa Stankovića, što je već detaljno obrazložila braniteljica Čović.

Osim O1, Muhića još jedino spominje svjedokinja Radmila Nikolić, čije je svjedočenje ocijenjeno kao krajnje konfuzno i neuvjerljivo, koja također u iskazima policiji nije spominjala Orića i Muhića, ali se na glavnom pretresu "sjetila". 
- Na osnovu ova dva svjedoka tužilac traži da se osudi Muhić, a čak ni u istrazi nisu imali dokaze protiv njega. Jedini materijalni dokaz koji se odnosi na mog branjenika je kopija jediničnog kartona u kojem se navodi da je bio pripadnik Općinskog štaba TO Bratunac od 17. aprila 1992. do 17. februara 1994. - kazala je Mehić.

Dodala je i da za stradanje Savića također nije navedeno u kakvom je stanju bio kad je, navodno, Muhić pucao u njega, te da ne postoji niti jedan obdukcioni, ili bilo koji drugi dokument, i niti jedan materijalni dokaz o njegovoj krivnji.

- Postoje dokazi koji govore upravo suprotno - kazala je Mehić, te zatražila oslobađajuću presudu.

Sudsko vijeće kojim predsjedava sudija Šaban Maksumić, izricanje presude je zakazalo za 6. oktobar.

(Bportal.ba/Faktor)




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>