BiH Slider Slider Vijesti Vijesti

Obavještajni amater Senad Pećanin

Piše: Elis Bektaš

Na samom kraju protekle godine mostarski portal Tačno objavio je tekst Senada Pećanina Sretna nova ‘92, kojim autor ubjeđuje javnost da je stanje u Bosni i Hercegovini danas skoro identično onom od prije četvrt stoljeća, dakle u samo predvečerje rata. Taj je članak, kojeg stilom i sadržajnošću nadmašuju čak i učenički radovi sa portala Prometej, skoro savršen egzemplar jednog modela govorenja koje počiva na neodgovornosti spram jezika, mišljenja, stvarnosti i spram čitalaca. Ma koliko i portal Tačno i sam Senad Pećanin bili marginalne pojave u ovdašnjem društvu, oni nisu usamljeni u promociji tog nakaradnog i tendencioznog jezika koji izvire iz devijantnog i diletantskog mišljenja. Teško je pretjerati u naglašavanju opasnosti od takvog govorenja, koje se kao kakav polip uvlači u društvo i postaje prihvatljiv i legitiman, a za neke i obligatoran model komunikacije, jer ono zamagljuje stvarnost i otvara prostor za sluđivanje društva.

Pećanin je svoj tekst napisao sa samo jednom intencijom, da ustvrdi kako su u Sarajevu na vlasti – majmuni. Da bi svojoj tvrdnji podario uvjerljivost, on pribjegava jezičkim i misaonim vratolomijama koje pokazuju da je ustvari on sam – dresirani majmun u cirkusu, od čijih karafeka bismo se gušili od smijeha ili bi nam pred njima zastajao dah, samo da nas ne ubjeđuju kako je riječ o nečem veoma ozbiljnom.

Pećanin čitaoca podsjeća na slučaj s kraja 1991.godine, kada je u šleperu na Bistriku policija umjesto banana otkrila naoružanje i municiju koji su prevoženi u Lukavicu. On potom tu tajnu operaciju dovodi u izravnu vezu sa transparentno najavljenim remontom tenkova Vojske Srbije koji će se obaviti na Palama. Njemu je to dovoljan dokaz da je stanje za ovih četvrt stoljeća ostalo nepromijenjeno, a sarajevske vlasti da su slijepe za prijetnju koja se ponovo nadvija nad prijestolnicu i nad čitavu zemlju. No Pećanin ne vjeruje da i čitalac ima dovoljno pameti da to uvidi, pa mu podastire dodatne sličnosti između kraja 1991 i 2017.godine. Ali je dovoljno lukav da ne ponudi i razlike, koje ne samo da postoje, već su takve da Pećanina svode na nivo pripravnika za kafanskog filozofa.

A možda Pećanin i ne krije te razlike, možda je on zaista samo toliko sluđen strahom koji ga je u ratu obilježio, da ih ne može uočiti. Bosna i Hercegovina, uz sve svoje probleme, danas nije element raspadajuće Jugoslavije, na njenoj teritoriji ne postoje enormni resursi armije koja se ubrzano pretvara u jednonacionalnu, a oblik i obim prisustva međunarodne zajednice pokazuje da se ona više ne tretira kao krizno žarište, već kao partnerska zemlja, na čiju se ulogu računa u mnogim evropskim i svjetskim procesima. Pored toga, BiH danas raspolaže i visokoprofesionalnim tijelima koje se bave onim čime bi Pećanin da se bavi kao amaterski obavještajni analitičar, što njegove usluge čini ne samo suvišnim, već i opasnim, pošto one ne upućuju na činjenice, već razbuktavaju emocije i podižu tenzije.

Da bi se predstavio kao ozbiljan tumač stvarnosti, Pećanin se u svom tekstu poziva i na procjene američke administracije o ruskom uticaju na Zapadnom Balkanu i iznosi brojčane pokazatelje o naoružavanju Republike Srpske. Izvučeni iz konteksta i tendenciozno plasirani, ovi podaci Pećaninu služe za izvlačenje dramatičnih zaključaka i za panično upozoravanje da sarajevske vlasti zanemaruju prijetnju ratom koji samo što nije počeo. Da su ti zaključci plod jednog diletantskog uma, precizno potvrđuju Pećaninove riječi da „da urgentna mobilizacijska moć Dodikovih vlasti danas može da računa na blizu 20.000 dobro naoružanih i opremljenih vojnika“.

Zna li Pećanin šta u 21.stoljeću znači dobro naoružan i opremljen vojnik i s kojim pravom unosi strah u javnost i uvjerava je da ne postoji niko ko drži na oku Dodikovu politiku i ko je spreman na odgovarajući način zauzdati njegov avanturaizam? Zar je njegov doživljaj stvarnosti zaista toliko poremećen da vjeruje kako su procjene američke administracije sačinjene bez doprinosa nadležnih agencija Bosne i Hercegovine i da te procjene nisu dostavljene tim agencijama prije nego što su postale dostupne javnosti? I šta on smatra da bi trebalo preduzeti a što već nije preduzeto?

Nategnute analize i promašeni zaključci Senada Pećanina, ćiju infantilnu fascinaciju naoružanim muškarcima pamtimo po naslovnicama magazina Dani u vrijeme njegovog urednikovanja, nisu problem same po sebi. Ali problem je kada ovakvo nakaradno korištenje jezika i mišljenja za plasiranje tendencioznih agendi postane normalno i prihvatljivo, jer pred takvim jezikom i takvim mišljenjem svaka stvarnost postaje nenormalna i neprihvatljiva.

(Bportal.ba)

Podijeli na društvene mreže!

Komentariši