Fudbal Izdvojeno Izdvojeno Kolumne | Komentari | Stavovi Slider Slider Sport

O strahu, nogometu i građenju komšijskih odnosa

Ja lično sutra ću navijati za ove komšijske finaliste Svjetskog prvenstva, jer mi se sviđa kako igraju a naročito mi se svidjelo kako su naklepali raspalu Argentinu i ne pada mi napamet prekladati se sa dvije vrste ahmaka, od kojih jedni uzvikuju da se ne smije navijati za Hrvatsku, jer je to čin izravnog učešća u UZP, a drugi uzvikuju da se mora navijati za Hrvatsku, jer su nam to komšije. I jedan i drugi argument svjedoče samo o tragičnom neznanju i potresnom neshvatanju uloge društvenog i ideološkog imperativa

Piše: Elis Bektaš

Neusporedivi mačevalac Mijamoto Musaši posve je mudro i razborito kazao da onaj ko stoji pred dušmaninom sa isukanim mačem ustvari stoji na kapiji džehennema, a onaj ko načini korak naprijed da ulazi u predvorje dženneta.

Pravilske i priručničke odredbe propisuju da taktičke jedinice i sastavi pješadije u slučaju nailaska na zasjedu moraju što prije i ne čekajući naredbu ustanoviti odakle dolazi ubitačna vatra, a potom bombom i kuršumom djelovat ka izvoru prijetnje i silovito se stuštiti prema njemu, što je posve razumno jer svaki drugi postupak samo povećava vrijeme ostanka trupa u tučenoj zoni i smanjuje izglede na preživljavanje, mada valja biti iskren pa kazati da ti izgledi u slučaju nailaska na zasjedu načelno nisu baš plaho veliki, ali eto, bolje išta nego ništa.

Kad se neiskusan skakač popne na kakvu stjenčugu ili skakaonicu na bazenu, pa ga obuzme strah od skoka koji se njemu tako nevičnom u tom času zasigurno mora činiti kao pad u ambis, najrazboritije što može učiniti je da prestane oklijevati i da odvažno i bez puno premišljanja načini korak naprijed, a potom da se odrazi i izvede taj skok, jer što duže bude oklijevao strah će biti sve veći, a skok sve bliži neostvarenom snu.

Ja lično sutra ću navijati za ove komšijske finaliste Svjetskog prvenstva, jer mi se sviđa kako igraju a naročito mi se svidjelo kako su naklepali raspalu Argentinu i ne pada mi napamet prekladati se sa dvije vrste ahmaka, od kojih jedni uzvikuju da se ne smije navijati za Hrvatsku, jer je to čin izravnog učešća u UZP, a drugi uzvikuju da se mora navijati za Hrvatsku, jer su nam to komšije. I jedan i drugi argument svjedoče samo o tragičnom neznanju i potresnom neshvatanju uloge društvenog i ideološkog imperativa.

Ali onim svojim sugrađanima koji će sutra navijati protiv Hrvatske, ne zato što im se sviđa igra Francuske, već zato što tako hoće da potvrde svoje domoljublje i nacionalnu svijest, predlažem da pročitaju prva tri pasusa ovog teksta i da za svoje dobro promijene navijačku stranu i požele da Hrvatska uzme to prokleto prvenstvo, jer će ih u protivnom svake dvije godine posjećivati i sluđivati taj nezemaljski strah pred mogućnošću da komšije poluče kakav veći uspjeh na svjetskim ili evropskim prvenstvima u naganjanju zraka ušivenog u kožu.

Biće strašno ako Hrvatska uzme prvenstvo i neće se moći ostati od njih, propovjedničkim i pravedničkim zanosom upozoravaju neki glasići unaokolo.

Pa neka uzme, velim ja, da konačno saznamo kakvo će se to čudo i kakva drama zbiti ako Modrić podigne pehar u Moskvi. Meni su komšije draže kad imaju loptu u nogama nego kad imaju puške u rukama, ali eto, imao sam priliku i sa ovim potonjim komšijama se susretati, pa sam još tada naučio da je najgore živjeti u strahu i vazda očekivati neku dramu kojoj niko ni protežnost ni posljedice ne može ni naslutiti ni opisati. Zato, naprijed Vatreni, omlatite one galske horoze, pa da vam od srca čestitamo, a ujedno i da vidimo konačno šta će se to tako strašno zbiti po tim tamo širokim, bijelim i veselim brežuljcima i jesu li akteri tih zbivanja od dovoljno dobre japije da mogu podnijeti posljedice svojih postupaka ili će svojim provincijskim hajvanlukom samo potamniti ovaj golemi uspjeh Modrića i momaka, te kmečat da eto oni nisu mislili baš tako i da je to bio samo navijački zanos i slavlje.

(Bportal.ba)

Podijeli na društvene mreže!