BiH Vijesti

Na dženazi u Prijedoru bit će ukopano petero Elezovića

Petero Elezovića – otac i sin Hajrudin i Jasmin, braća Edin, Emir i Fahrudin bit će ukopani sutra na kolektivnoj dženazi u Prijedoru. Ubijeni su 21. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama, gdje su pronađeni i ekshumirani njihovi posmrtni ostaci. Nakon 27 godina, bit će ukopani zajedno u Šehidskom mezarju “Kamičani” u prijedorskom naselju Kozarac, javlja Anadolu Agency (AA).

Gotovo svaka nesrpska porodica na području Prijedora bila je u jednom od logora koji su početkom ‘90-ih godina formirani na području te općine. Gotovo svaka porodica traga ili je već pronašla posmrtne ostatke nekog člana. Prijedor je grad sa najviše pronađenih masovnih grobnica – više od 90, a jedna od posljednjih je pronađena na Korićanskim stijenama u septembru 2017. godine.

Posmrtni ostaci većine žrtava koje će biti ukopane sutra na kolektivnoj dženazi pronađeni su upravo na Korićanskim stijenama. Uglavnom se radi o nekompletnim posmrtnim ostacima.

Vehidin Elezović danas živi u Trnopolju kod Prijedora. Vratio se u rodno mjesto. Kako je kazao za AA, u zločinima na području Prijedora ubijeno je 13 Elezovića, koji su bili civili. Do sada su ukopali njih osmero.

– Ove godine ću ukopati pet članova porodice, pet Elezovića. Među njima je i moj otac Fahrudin. Svi smo zajedno bili u logoru Keraterm. Bili smo civili, pokupili su nas kod kuće – ispričao je Vehidin, koji je punoljetstvo dočekao u logoru.

Sjeća se on tog jula prije 27 godina kada su ih odvodili od kuća i tada je, kako je kazao, bilo ubijanja.

Odlazak iz Keraterma i rastanak s ocem

– I tada je ubijeno pet Elezovića. Nas petorica smo u Keratermu proveli mjesec nakon čega smo prebačeni u Trnopolje. Ja sam imao nekakve sreće jer sam 13. augusta samoinicijativno izašao iz logora. Iz Trnopolja je kretao neki civilni konvoj i ja sam se prijavio, lagao sam da sam 1976. godište mada sam 1974. U logoru sam napunio 18 godina. I pustili su me mada su mi moji branili jer su oni čuli da 21. augusta ide neki konvoj koji je siguran – pojasnio je Vehidin.

Otac i rođaci govorili su mu da ostane sa njima jer će nakon sedam dana biti prebačeni na sigurno područje.

– Svi su vršili pritisak na mene i otac i rođaci da ne idem i da idem sa njima zajedno. I otac mi je naređivao da ostanem, ali nešto je u meni bilo jače, nisam ga poslušao. Rekao sam da idem, a da oni dođu 21. Imao sam neki predosjećaj ili je to bila Božija volja. Međutim, otišao sam 13. augusta i prebačen sam do Travnika. Oni su ostali i ubijeni su 21. augusta na Korićanskim stijenama – prisjetio se Vehidin.

Kako je kazao, već u Travniku je dobio informaciju da su i njegovi krenuli iz Trnopolja. Međutim, na vijestima na jednoj radiostanici čuli su da se na Korićanskim stijenama dogodio zločin.

Od tada pa do danas trajalo je njegovo traganje za očevim kostima.

– Za očevim kostima tragamo već 27 godina. Sada ukopavamo samo jednu kost njegove lijeve ruke. Ostatak je ili uništen ili premješten. Mala je vjerovatnoća da će pronaći još nešto, jer su uništene te kosti. Teško je svima, ne samo meni. Samo se u Kozarcu ukopava 68 žrtava. Trinaest Elezovića civila je stradalo. Ukopali smo već osam. Sada ćemo ukopat još pet – rekao je Vehidin.

Podsjetio je da postoje i presude za zločin na Korićanskim stijenama, ali da on i njegova porodica nisu zadovoljni.

– Nisu dobili ni po par mjeseci za svakog čovjeka kojeg su ubili gore – poručio je Vehidin.

Za zločin na Korićanskim stijenama pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivši Jugoslaviju u Hagu (MKSJ) i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.

Sutra kolektivna dženaza za 86 žrtava

Sutra će u Vedrom polju u Hambarinama biti klanjana kolektivna dženaza za 86 žrtava iz Prijedora i Kotor-Varoši. Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti čiji su posmrtni ostaci uglavnom ekshumirani na Korićanskim stijenama.

Najmlađe žrtve koje će ove godine biti ukopane su mladići koji su u momentu kada su ubijeni imali svega 19 godina: Samir (Sadika) Garibović, Emir (Kemala) Đonlagić i Suad (Mehe) Kljajić. Suad će biti ukopan zajedno sa svojim ocem Mehom.

Najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine je Bećir (Adema) Bešić koji je rođen 1931. godine.

Zajedno će ukopani biti otac i sin Šerif i Zafir Bajrić te braća Zulić, Mirsad i Suad, braća Jakupović, Armin i Dedo, braća Grabić, Mustafa i Vejsil, braća Sivac, Nedžad i Edin.

Nakon kolektivne dženaze, posmrtni ostaci žrtava bit će ukopani u različitim mezarijima, a u skladu sa željama njihovih porodica. Najveći broj žrtava, 68, će biti ukopan u Šehidskom mezarju Kamičani dok će ostali biti ukopani u šehidskim mezarjima Čarakovo, Hambarine, Bišćani, Skela, Rizvanovići te Šehidskom mezarju Dabovci u Kotor-Varoši.

Tokom rata u BiH, u Prijedoru je ubijeno 3.176 ljudi, od čega 256 žena i 102 djece.

Stanovnici Prijedora i okolnih sela koji su bili nesrpske nacionalnosti ubijani su, maltretirani, izgladnjivani i zatvarani logore, među kojima su Trnopolje, Omarska i Manjača. Kroz te logore prošlo je više od 30.000 ljudi.

(Bportal.ba/Anadolija)

Podijeli na društvene mreže!