BiH Izdvojeno Izdvojeno Kolumne | Komentari | Stavovi Slider Slider Vijesti

Kazaz i Hadžiomerović – frustracija umjesto mišljenja

Kazaz i Hadžiomerović, dvojica umnih patuljaka, zarobljenih željama i nalozima svog gospodara sa kule, ne smiju niti su u stanju razmišljati o žrtvama, a još manje o realnim problemima sa kojima je povezana potraga za pravdom u stvarnom životu

Piše: Elis Bektaš

Otkako se pojačao zapjenjenim dvojcem Kazaz–Hadžiomerović, Dnevni avaz više nije samo žućkasti i politikantski tabloid, već je postao i poprište na kojem se obavlja kriminalni posao uništavanja jezika kao oruđa mišljenja i njegovog pretvaranja u oružje sluđivanja i potčinjavanja zdravog razuma.

Rastrgnut između preuzete obaveze da pjeva uspavanke svom novom gospodaru sa kule i traume zbog vlastite nesposobnosti da, premda profesor književnosti, konačno napiše stih koji će vrijediti bar mrvu više od sažaljivog i jaranskog tapšanja po ramenu, Kazaz tu svoju frustraciju uporno istresa na mišljenju i činjenicama, koji se njemu gade i umjesto kojih želi da ustoliči parole i idiotske konstrukcije. Kakve su tačno Hadžiomerovićeve traume, izuzev gubljenja statusa vodeće federalne TV zvijezde, nije poznato, ali i njegovo osvetničko postupanje sa jezikom i sa mišljenjem nedvosmisleno ukazuje da ne oskudijeva u njima.

Ovaj se dvojac posljednjih dana u Radončićevom biltenu ostrvio na Šefika Džaferovića, nastojeći da ga prikaže kao sporednu i nevažnu figuru u političkom prostoru, ujedno napadajući i Džaferoviću idjeu o osnivanju Centra za istinu i pravdu. Prije upuštanja u bilo kakvu diskusiju sa stavovima dvojca Kazaz-Hadžiomerović, nije zgoreg preispitati da li njihovi stavovi uopšte imaju neku vrijednost i validnost.

To je veoma lako učiniti, dovoljno je samo zapitati se da li bi Kazaz ili Hadžiomerović na isti način obezvrijeđivali svojevremenu vijest o osnivanju Wisenthalovog centra za progon nacističkih zločinaca i da li bi tvrdili kako je to tijelo bespotrebno kraj postojećih policijskih i sudskih organa Njemačke, Izraela i drugih država, odnosno kako se njegovim uspostavljanjem iskazuje nepovjerenje u rad tih organa.

Naravno da ne bi, jer ova dvojica umnih patuljaka, zarobljenih željama i nalozima svog gospodara sa kule, ne smiju niti su u stanju razmišljati o žrtvama, a još manje o realnim problemima sa kojima je povezana potraga za pravdom u stvarnom životu, odnosno o potrebi da se nadležnim organima pruži svaka moguća pomoć u tom teškom i mukotrpnom poslu.

Što se tiče njihovih zajedljivih primjedbi na ličnost Šefika Džaferovića, koji je po njima bezličan i nedovoljno dinamičan, dovoljno je samo uočiti da takve primjedbe dolaze od dvojca koji već godinama javno svjedoči svoju fascinaciju snažnim očinskim figurama, prevashodno pokojnim Josipom Brzom, a koji su danas utočište našli pod skutima karikature čvrstorukaškog političara Radončića.

Logično je da takva dvojica neće imati simpatije i razumijevanja za bilo kojeg umjerenog, demokratskog i legalistički nastrojenog kandidata, jer se i Kazaz i Hadžiomerović mogu diviti samo diktatorima ili njihovim operetskim i karikaturalnim preslikama. Potvrdu za to svako može pronaći u njihovim brojnim javnim istupima, u kojima taj dvojac za etalon i prauzor slobode uzima vrijeme u kojem je na snazi bio delikt mišljenja.

Kazaz je, ruku na srce, kao ratni moralista Armije RBiH i kao profesor književnosti, nešto lukaviji od egzaltiranog Hadžiomerovića, pa sebi ne dopušta infantilnu identifikaciju sa partizanima, koja možda i može biti simpatična kod sedmogodišnjeg dječaka koji se poistovjećuje sa partizanima, Indijancima, Sandokanom… ali kod odraslog je čovjeka isključivo bizarna i ukazuje na ozbiljne probleme u psihološkom sazrijevanju.

Na osnovu svega navedenog, savršeno je jasno koliko je besmisleno i neproduktivno upuštati se u bilo kakvu raspravu sa ovim nedozrelim i intelektualno potkapacitiranim dvojcem, koji nije u stanju poroditi nikakvu ozbiljnu misao niti operisati sa bilo kakvom činjenicom a da je pri tom ozbiljno ne povrijedi i ne siluje.

Zato pozivam Radončića da nađe ozbiljnije i uvjerljivije trabante od ove dvojice zaljubljenika u fraze i parole, ukoliko smatra da zaista ima šta poručiti ovdašnjoj javnosti. Naravno, ukoliko nađe nekog ko drži do vlastite ozbiljnosti i ko je ujedno spreman kompromitovati je pisanjem za žućkastu novinu koja još na kiosku izgleda kao da je već poslužila svrsi kojoj najbolje služi.

(Bportal.ba)