BiH Izdvojeno Izdvojeno Kolumne | Komentari | Stavovi Slider Slider Vijesti Vijesti

Kazaz i Avaz u udruženom poduhvatu protiv pameti

Untitled

Piše: Elis Bektaš

O Dnevnom avazu i njegovom modelu novinarstva teško da se može reći nešto novo. Poluinformacije i neistine, manipulacija činjenicama i njihovo zaobilaženje, karikaturalna teatralnost i patetičnost, počesto na granici histerije, te svako odsustvo stida i odgovornosti u upotrebi jezika kao alatke mišljenja i komuniciranja, samo su neke od odlika tog modela, osmišljenog da kod čitaoca izazove emotivnu umjesto racionalne reakcije. Baviti se dubljom analizom i tragati za uzrocima takvog sunovrata žurnalizma u propagandno žutilo, jalov je i izlišan posao – dovoljno je tu i tamo podsjetiti javnost da Dnevni avaz ne piše da bi nju informisao, već da bi svom vlasniku ispjevao uspavanku.

Bilo bi jednako suvišno baviti se i Avazovim omiljenim sagovornikom, prof.Enverom Kazazom, kada on ne bi ujedno bio i čovjek koji na Filozofskom fakultetu podučava mlade ljude književnosti. Ono što prof.Kazaz izgovara u ulozi političkog analitičara, pod opravdanu sumnju dovodi ne samo njegovo poznavanje političke stvarnosti, već i njegovu sposobnost služenja jezikom za uobličavanje misli. U tome on nije usamljen i to ne bi bilo problem samo po sebi, ali postavlja se pitanje kako književnost ili bilo šta drugo može predavati čovjek koji se jezikom služi na sramotno neodgovoran i neprecizan način.

„Osim ministra Mirka Šarovića, na državnom nivou niko nije radio ozbiljno svoj posao“, u svom posljednjem intervjuu za Avaz kaže prof.Kazaz, koji ovakvim iskazom otkriva dva momenta – da ne zna šta znači ozbiljno raditi neki posao, te da njegov cilj nije valjano promišljati stvarnost i o njoj razložno govoriti, već po svaku cijenu istrajati na tezi o jednakosti između tri dominantne nacionalne politike u BiH. Objašnjavati prof.Kazazu da složenost političke arhitekture Bosne i Hercegovine omogućava i razne opstrukcije, te da nije etično nametati kolektivnu krivicu i tako otežavati pronalaženje stvarnih krivaca za usporavanje određenih procesa, posao je osuđen na uzaludnost. Ali nije uzaludno pitanje šta studenti mogu naučiti o književnosti od čovjeka koji stvarnost doživljava i o njoj govori na ovako banalnoj i vulgarnoj razini.

„Na međunarodnom planu BiH je postala najsiromašnija zemlja u Evropi i četvrta po siromaštvu u svijetu“, ispaljuje prof.Kazaz jer je uvjeren da ovako dramatična informacija nužno opravdava i podupire njegove stavove i zaključke. Pristojnog čovjeka stid bi spriječio da ne lupeta čak i u krugu prijatelja, kamoli u javnom prostoru, i da ne vrijeđa pamet čitalaca vjerujući da među njima nema onih koji znaju da je taj podatak jedan od specijaliteta Avazove kuhinje, bez ikakvog uporišta u stvarnosti. No upravo je takav podatak potreban i prof.Kazazu i njegovom patronu Radončiću, prvom da osnaži njegovu opsesiju Bakirom Izetbegovićem, drugom da uvjerava javnost o nužnosti političkih promjena. To je njihovo pravo, ali ipak bi bilo lijepo kada bi prof.Kazaz javno rekao da li zaista ne može nabrojati barem dvocifren broj zemalja slabijeg ekonomskog stanja od BiH ili je samo totalni ignorant koji se svojim neznanjem bez stida razmeće.

Komentarišući dvije posljednje haške presude i reakcije na njih, prof.Kazaz kaže „Moglo bi se reći da je HDZ uspio da ratne zločince nametne kao nacionalne uzore, a pritom se fašizacija društvenog prostora odvija na sve tri strane na jednak način.“ Malo čim se, kao tom rečenicom, prof.Kazaz samoprokazao kao diletant i uljez u svijetu mišljenja i kao čovjek koji nije u stanju uložiti minimalan intelektualni napor da barem pokuša odbraniti svoju opsesiju Izetbegovićem, koja je već odavno prešla granice patološkog. Dobro, on na tu opsesiju ima pravo, baš kao što Avaz ima pravo puštati je u javni prostor, ali opet se mora postaviti pitanje koliko je svrhovito da mlade ljude književnosti podučava čovjek sklon ovakvoj upotrebi jezika i mišljenja.

U svakom slučaju, glasači SDA imaju razloga za zadovoljstvo što prof.Kazaz ne brani „njihovu stvar“, u istoj mjeri u kojoj glasači SBB i rasparčane ljevice imaju razloga za zabrinutost, pa i za stid što su dočekali da ih zastupa jedan ovako plitak i vulgaran um. No najveći razlog za brigu svakako imaju studenti prof.Kazaza, koji se trebaju zapitati sa kakvim će znanjem otići u svijet, imajući u vidu da im je to znanje prenio čovjek koji ne umije sastaviti dvije rečenice, a počesto ni samo jednu, a da pri tom ozbiljno ne povrijedi principe mišljenja.

(Bportal.ba)

Podijeli na društvene mreže!

Komentariši