Kako su Islanđani jedini na svijetu riješili problem pušenja, alkohola i droga kod tinejđera

Kako zaustaviti djecu da puše, da piju i da se drogiraju?

island-bolesti-zavisnosti-680x450

U posljednjih 20 godina na Islandu je drastično smanjeno konzumiranje alkohola, droga i pušenja. Dvadeset godina ranije, Island je bio jedna od najproblematičnijih država u Evropi po ovim pitanjima, prije uvođenja sistemskih mjera brige o mladima.

Procenat petnaestogodišnjaka i šesnaestogodišnjaka sa Islanda koji su prethodni mjesec bili pijani 1998. g. je bio 42%, a 2016. g. taj procenat je iznosio samo 5%. Procenat mladih koji su u istom periodu koristili marihuanu je opao sa 17% na 7%. U slučaju pušenja, u istom periodu konzumiranje cigareta je opalo je sa 23% na samo 3%.

Manje ili veće korišćenje alkohola, droga i pušenja je u vezi sa našim odnosom prema stresu – kako se nosimo sa stresnim situacijama.

Američki profesor psihologije Harvey Milkman je početkom devedesetih godina u svojoj doktorskoj disertaciji na osnovu istraživanja došao do zaključka da zavisnici od heroina i amfetamina koriste ove supstace da bi na različite načine pokušali da se izbore sa stresom. Načini borbe sa stresom kod mladih praktično predstavljaju „ulaznicu“ u različite vrste zavisnosti, uključujući i zavisnost od pušenja, droga i alkohola. U posljednje vrijeme mladi postaju zavisni od kompjutera, interneta, mobilnih telefona…

Nakon objavljivanja pomenute doktorske disertacije, profesora Milkmana je angažovao Nacionalni institut za bolesti zavisnosti od droga u SAD, da kao jedan od istraživača pomogne u sistemskom rješavanju problema zavisnosti dobijanjem odgovora na sledeća pitanja: 

  • Zašto mladi počinju sa upotrebom droga?
  • Zašto nastavljaju da da ih koriste?
  • Kada mladi dolaze do stadijuma da postaju zavisni od droga?
  • Kada prestaju da koriste droge?
  • Kada se ponovo vraćaju drogama?

Rezultati ovog istraživanja doveli su do državnog granta od preko milion $US u 1992. g., finasiranjem projekta „Samo-otkrivanje“, koji je za osnovu imao potencijalno rješenje  problema zavisnosti:

Istraživanje je pokazalo da razlozi za nastavak korišćenja supstanci koje vode u zavisnost imaju veze sa hemijskim promjenama u mozgu koji generišu ove supstance. Zavisnost se razvija upravo željom za ponavljam tih promena u mozgu.

Ideja za projekat „Samo-otkrivanje“ je bila – kako prirodnim putem da mladi proizvedu pozitivne promjene u mozgu (bez korišćenja stimulansa), i kako oko ove ideje stvoriti društveni pokret.
Kreirani program liječenja je bio namjenjen mladima koji ispoljavaju različite vrste zavisnosti.

Mladima koji su pristupali programu nije rečeno da se radi o vrsti liječenja od zavisnosti, već je predstavljen kao program edukacije gdje mladi mogu da nauče ono što ih interesuje – muzika, ples. umjetnost... Ideja je bila da se različitim vrstama aktivnosti kod mladih produkuju pozitivne promjene hemije u mozgu, kao zdrava alternativa stimulisanim promjenama koje podstiču zavisnost.

Paraleleno sa ovim programom edukacije, mladi su išli na treninge iz oblasti usvajanja pozitivnih životnih vještina, sa fokusom na unapređenje načina razmišljanja mladih o sebi i svom životu, kao i o načinima unapređenja odnosa sa drugim osobama.

1991. g. na osnovu rezultata svog istraživanja profesor Milkman je bio pozvan na Island da podijeli svoja saznanja i ideje iz ove oblasti. U gradu Tindar je bio angažovan kao konsultant u centru za liječenje  zavisnosti adolescenata, sa idejom da pomogne u kreiranju programa koji će omogućit djeci da rade nešto drugo, u odnosu na aktivnosti koje ih dovode i zadržavaju u zavisnosti od droga.

Kako zaustaviti djecu da puše, piju i da se drogiraju?

Inga Dóra Sigfúsdóttir, istraživač sa Univerziteta na Islandu je saznala za aktivnosti profesora Milkmana, i započela je revoluciju na Islandu postavljanjem ključnog pitanja: Kako zaustaviti djecu da puše, da piju i da se drogiraju?

Na osnovu njene inicijative, 1992., 1995. i 1997. g. urađena su istraživanja odnosa mladih (14-16 godina) prema alkoholu, drogama i pušenjem – što je pokazalo prethodno pomenute tadašnje alarmantne podatke o ponašanju tinejdžera, ali je pokazalo i još nekoliko faktora koji razdvajaju djecu koja su postala zavisna od onih koja nisu:

  • Učešće u organizovanim aktivnostima, naročito sportskim – 3 do 4 puta sedmično.
  • Ukupno vrijeme  provedeno s roditeljima.
  • Osjećaj učenika da se o njima vodi računa u školama.
  • Ne ostajanje van kuće u kasnim večernjim satim.

island-droge

U to vrijeme  i na Islandu i u SAD bilo je aktuelnih programa edukacije iz oblasti sprječavanja  bolesti zavisnosti za mlade, ali se ispostavilo da ti programi nemaju efekta. Inga i profesor Milkman su htjeli da pokušaju da pokrenu program, ali sa drugačijim pristupom…

Gradonačelnik Rejkjavika se zainteresovao za cijeli projekat i lobiranjem je  doprinjeo  kreiranju Nacionalnog plana za poboljšanje života mladih, pod nazivom „Omladina na Islandu“. Nacionalni plan je kreiran na osnovu podataka iz pomenutog istraživanja i rezultata rada profesora Milkmana. Nakon donošenja nacionalnog plana krenulo se u njegovu implementaciju. Karakteristike ovog plana su sljedeče:

  • Nacionalni plan nije vodila Država, već je upravljanje programima proslijeđeno gradovima i naseljima (decentralizacija upravljanja).
  • Veoma brzo su promijenjeni određeni Zakoni. Postalo je nelegalno kupovati cigarete ispod 18 godina, i alkohol ispod 20 godina..
  • Zakonom je zabranjen boravak djece između 13 i 16 godina napolju zimi od 22:00 sata i  i ljeti poslije ponoći.
  • Veza između roditelja i škola je zakonski osnažena kreiranjem organizacija roditelja u svakoj školi.

Država je značajno povećala finasiranje različtih vrsta rekreativnih aktivnosti, sa ciljem kreiranja organizovanog pristupa pozitivnim aktivnostima djece, umijesto ulaska u različite vrste zavisnosti. Ova finansiranja uključuju i pomoć siromašnima koji dobijaju posebna sredstva za finasiranje aktivnosti djece.

Nacionalna organizacija roditelja „Kuća i škola“ decentralizovano vodi brigu o samim roditeljima djece- kreiranjem i sprovođenjem edukativnih programa za roditelje, i potpisivanjem različitih vrsta ugovora sa roditeljima koji imaju za cilj osnaživanje veze između roditelja i djece.

Kao rezultat ovog programa, u periodu od 1997. g. i 2012. godine, u uzrastu djece od 15 i 16 godina procenat djece koja često ili skoro uvijek provode vikende sa roditeljima se duplirao – sa 23% 1997. na 46% 2012. g. Procenat djece iz ove starosne grupe koja provode svoje vrijeme na sportskim aktivnostima bar 4 puta sedmično se povećao sa 24% 1997. na 42% 2012. g.

Ovaj primjer uvođenja sistemske prevencije u obrazovanje mladih pokazuje da kada se smisleno povećaju faktori zaštite mladih (uz efikasnu edukaciju roditelja), faktori rizika povećanja bolesti zavisnosti kod mladih se smanjuju.

(Bportal.ba/PreporukaVesti)

 

 

 

 

 




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>