BiH Vijesti

Kako se pismima SDP-ovaca stvara lažna slika o “masovnoj podršci” Bećiroviću

Kandidaturi Denisa Bećirovića za Predsjedništvo BiH, uvjeravaju javnost iz SDP-a, stiže masovna podrška sa svih strana. Javne ličnosti, političke stranke, nevladine organizacije i udruženja građana, sudeći prema saopćenjima za javnost iz ove stranke, žele baš SDP-ovog kandidata kao člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.

Hadžem Hajdarević, Bakir Nakaš, Nerin Dizdar, Mirko Pejanović, Tatjana Ljujić-Mijatović, Ivo Komšić, Miro Lazović, Salmedin Mesihović, Vahid Karavelić, Aner Žuljević, Svetlana Broz, Mustafa Polutak, Slaven Kovačević, Nerkez Arifhodžić, Tomislav Išek i Jasmin Imamović na spisku su javnih ličnosti čija je podrška Bećiroviću našla mjesto na zvaničnoj internet prezentaciji SDP-a. Pored simpatija prema Bećiroviću kao međusobnoj poveznici svih navedenih ličnosti, ogromna većina njih međusobno je povezana i članskom karticom SDP-a.

Zašto SDP pojedinačnim istupima svojih članova nastoji stvoriti dojam “široke društvene podrške” njihovom kandidatu, pitanje je za koje ne postoji konkretan odgovor, ali se on veoma lako da naslutiti s obzirom na izostanak realnih i konkretnijih parametara kojima bi javnost uvjerili da je baš Bećirović prava osoba za Predsjedništvo BiH. S druge strane, nameće se i pitanje da li ostali članovi te stranke, čija podrška još nije osvanula na zvaničnoj internet stranici ili u saopćenju za javnost, podržavaju Bećirovićevu kandidaturu?

Ako ne podržavaju svi članovi, podržava A-SDA, jedna od stranaka koje su sa SDP-om potpisale međusobni sporazum o podršci Bećiroviću. Sadržaj tog sporazuma, odnosno ono što SDP nudi A-SDA-u u zamjenu za podršku njihovom kandidatu, nije poznato javnosti, ali ni svim članovima Predsjedništva SDP-a, koji se opravdano pitaju koje će ustupke njihova stranka napraviti onima koji su ne tako davno obećavali da nikada neće koalirati sa “bivšim komunjarama iz SDP-a”.

Pored ideološki i programski nekompatibilne A-SDA, sporazumi su potpisani sa još nekompatibilnijim Bošnjačkim pokretom te sa minornim političkim opcijama poput LDS-a, Brčanskog demokratskog pokreta, BH slobodnih demokrata i Tuzlanske alternative. Pridobijena je i, kako su to kazali iz SDP-a, “masovna podrška dijaspore” pa su Bećirovića “masovno podržali” udruženje “Bosnia Appeal” i medijski servis BHD Infodesk, iza kojih stoji jedna osoba – Namik Alimajstorović. “Širokoj društvenoj podršci” su doprinijela i udruženja građana kojima rukovode članovi SDP-a.

Seriji pisama podrške uključile su se i SDP-ove partnerske političke opcije iz Evropske unije, a silno bi željeli u toj stranci da se za Bećirovića javno opredijele i predstavnici međunarodne zajednice u BiH. Tako je, primjera radi, saopćenje SDP-a sa sastanka predsjednika te stranke Nermina Nikšića i norveške ambasadorice Guri Rusten naslovljeno sa “Denis Bećirović je najozbiljniji kandidat za Predsjedništvo BiH”, iako je iz priloženog teksta evidentno da je o Bećiroviću kao “najozbiljnijem kandidatu” govorio isključivo njegov stranački šef.

Dok se članovi SDP-a redom smjenjuju iskazujući “masovnu podršku” svom stranačkom kolegi, Bećirović prakticira politiku na način na koji je to radio posljednjih 20 godina, od kada je dio zakonodavne vlasti u našoj zemlji, a to je slanjem otvorenih pisama. Samo u posljednjih nekoliko dana je uputio tri, Aleksandru Vučiću, Ivici Dačiću i Miloradu Dodiku, na koja se niko, po običaju, nije ni osvrnuo.

Kada ne piše otvorena pisma, Bećirović u parlamentarnu proceduru upućuje etički opravdana i ispravna, ali u postojećim društveno-političkim okolnostima nemoguća rješenja, za koja on jako dobro zna da neće dobiti podršku Parlamenta, ali će rezultirati dizanjem tenzija i njegovog rejtinga. Ovaj mandat su obilježili prijedlozi zakona kojima se predviđa sankcioniranje poricanja genocida i negiranje presuda Haškog tribunala i domaćih institucija te zabrana kandidiranja osobama koje su osuđene za ratne zločine. Tu je i posljednja inicijativa o proglašenju 9. januara danom sjećanja na žrtve genocida.

Prijedlozi, očekivano, nisu dobili podršku, što je Bećirović znao i prije nego što ih je predao na pisarnicu Parlamenta BiH, ali su poslužili za kreiranje imidža, kako to vole reći u SDP-u, “beskompromisnog borca za državu BiH”. Kada su u pitanju zakonska rješenja koja su zaista dugoročno dovodila u pitanje državnost BiH, poput Zakona o prebivalištu ili Budžeta institucija BiH, ovaj “beskompromisni borac” se više vodio partijskim interesima i dogovorima sa SNSD-om. Nametanje stava o postojanju “masovne podrške” upravo je paravan za ovakav odnos, izostanak konkretnih inicijativa i prijedloga te nepostojanje vlastitog programa i vizije kojom bi uvjerio građane u kompetentnost za funkciju člana Predsjedništva BiH.

(Bportal.ba/Faktor)

Podijeli na društvene mreže!