BiH Izdvojeno Izdvojeno Slider Slider Vijesti

Kako nazvati UZP i genocid ili šta Kojoviću znači “minimalni zajednički imenitelj” o ratu?

Autor: E. G. (portal: Faktor)

Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke, gostujući u dnevniku TV1, odgovarao je i na pitanje novinarke: “Kako značajnije prodrijeti u Republiku Srpsku ili u većinske hrvatske kantone”, a imajući u vidu da “stranke BH bloka, dakle SDP i Naša stranka, značajnije rezultate ostvaruju samo na području gdje su Bošnjaci većinsko stanovništvo”.

U prvom dijelu razgovora Kojović je uglavnom govorio o novoj vlasti u Kantonu Sarajevo. I tu je bio na svom terenu, bez obzira da li ono što je rekao odgovara istini ili ne. Međutim, za nadati se da će stavove iznesene o određenim pitanjima koji izlaze iz okvira “Sarajevo republike”, naknadno podrobnije objasniti javnosti, jer to u emisiji nije učinio, niti je novinarka našla za shodno da ga pita.

“Nije to bio naš izbor”

U vezi sa postavljenim pitanjem koje se odnosi na činjenicu da SDP i Naše stranke na područjima gdje Bošnjaci nisu većinsko stanovništvo, gotovo i ne postoje, Kojović je odgovorio:

-To je sasvim tačna i opravdana kritika. Nije to bio naš izbor. To je rezultat političkog konteksta u kojem mi djelujemo. Međutim, mi sada radimo. U narednih mjesec-dva mi idemo u obilazak Hercegovine, obilazak RS-a. Kontaktiramo jako puno ljudi. Jako puno ljudi iz RS-a nam se javljaju, koji prate rad Naše stranke, prate pogotovo sada rad Vlade Kantona Sarajevo.Podrška koju smo dali Banjoj Luci za kulturnu prijestolnicu, naravno i Mostaru, ali kako rekoh Banjoj Luci (?!), je probudila kod njih jedan osjećaj koji dugo nisu imali. A to je da oni zapravo isto pripadaju Bosni i Hercegovini i da je Sarajevo njihov grad koji će, ako treba i može, pomoći tamo gdje se može pomoći svakome.

Ocijenio je da se isto pitanje u vezi s djelovanjem političkih stranaka može postaviti i na drugi način.

-Zašto stranaka iz Republike Srpske nema u Federaciji? I tu dolazimo do onoga što je po meni ključni problem ove zemlje. Vidite, ja kada razgovaram sa ljudima u Republici Srpskoj, i kada krenem da razgovaram s njima od ‘95 pa nadalje, o tome kuda ide ova zemlja, kako se sve ovo radilo, mi se složimo o dosta stvari. Da je tu bilo strašno puno kriminala, da nacionalisti zloupotrebljavaju međuetničke tenzije da ostanu na vlasti. Čak se slažemo i o tome kako bi ova zemlja trebala izgledati i kuda bi trebala ići, u smislu da treba manje etničkog, a više građanskog koncepta. Ali, naravno, kada počnemo diskutovati o periodu ‘92-‘95, onda dolazimo do razlika koje su nekada nepremostive. To je onaj izazov. Za sve političke stranke predstavlja izazov djelovanje na cijelom području Bosne i Hercegovine – rekao je Kojović.

Nakon opširnog uvoda u konačni odgovor, Kojović je poentirao:

-Sa ovim BH blokom mi upravo pokušavamo da prevaziđemo to. Ja planiram od septembra, Naša stranka to organizira, ali nadam se da će BH blok učestvovati u tome, da obiđemo sve, Republiku Srpsku, Hercegovinu, Široki, Prijedor, Bijeljinu, Zvornik, Grude, Višegrad, Foču…, da idemo, da razgovaramo sa ljudima i vidimo da li je moguće pronaći neki minimalni, da tako kažem, zajednički imenitelj o stvarima koje su se događale ‘92-‘95, koje će nam omogućiti da se okrenemo budućnosti, da kao zemlja krenemo naprijed. To je veliki izazov. Ja ne kažem da imam odgovor ili rješenje za to – rekao je Kojović, prenosi portal Faktor.

Dodgovor o “činjenicama”

Šta je Predrag Kojović tačno imao na umu pod “minimalnim zajedničkim imeniteljem”, nažalost nije objasnio. Međutim, jedno je sigurno – da je bilo ko iz, kako to iz SNSD-a vole reći, “političkog Sarajeva” odakle i Kojović crpi izborni legitimitet, svih ovih godina pristajao na definisanje nekakvog “minimalnog zajedničkog imenitelja” za dešavanja devedesetih, u tome bi, bez sumnje uspio. I zemlja bi, vjeruje Kojović, krenula naprijed. A to bi, također bez imalo sumnje, značilo da politički lideri ili ako hoćete preciznije lideri naroda, trebaju sjesti za pregovarački sto i dogovoriti se šta se dešavalo devedesetih. Dakle, dogovoriti se o “činjenicama”. Samo to više ne bi bile historijske i nedvojbeno utvrđene sudske činjenice o krvavoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. To bi bio dogovor poguban za budućnost BiH. To bi bilo ispunjavanje želja negatora genocida, neprijatelja ove zemlje, kako unutrašnjih, tako i onih koji iz susjedstva što nam više od dvije decenije “prijateljski” savjetuju da se o devedesetima dogovorimo.

Da ne bi svoju krvavu i bolnu prošlost, upravo radi budućnosti, svodili na paušalne ocjene, kojekave minimalne zajedničke imenitelje i dogovorene “činjenice”, za to već postoji vrlo jasan imenitelj ispisan na hiljadama stranica, kako ovdašnjih sudova, tako i onog UN-ovog u Hagu. Prema tome, jedini mogući imenitelj, pravosnažnom presudom utvrđen, zove se Udruženi zločinački poduhvat (UZP), što bi u Našoj stranci ( i BH bloku) trebali imati na umu kada krenu u septembru put Hercegovine. Potom: genocid, zločin protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja…, kada preko Vraca krenu put entiteta RS.

Naša stranka i njen predsjednik Kojović nemaju legitimitet, niti ga na kraju krajeva ima bilo koja druga politička opcija, da u bilo čije ime dogovaraju “minimalni imenitelj” za zlodjela počinjena devedesetih. Osim u svoje i ime svoje stranke. U tom slučaju, dobro je da znamo kakve su im namjere. Međutim, vjerovat ćemo ipak da se ovdje radilo o nespretno sročenoj rečenici koju će Kojović, koliko danas, dodatno objasniti.

“Mi” u Federaciji i “oni” u RS-u

Još nekoliko je zanimljivih konstatacija Kojović iznio u TV gostovanju. Primjera radi, po pitanju NATO-a ili onome šta “mi u Federaciji mislimo da oni u RS-u misle”.

-Mi koji danas živimo u Federaciji mislimo da svi ljudi koji žive u Republici Srpskoj misle onako kako njihovi mediji ili njihovi politički predstavnici govore. Oni, naravno, misle da je i ovdje ista situacija. Ja želim da idem i da direktno razgovaram sa tim građanima, da pokušam da saznam šta je zaista problem i da vidim da li možemo naći neko rješenje. Jer sistem koji smo napravili, koji se zove dejtonska BiH, se pokazao neefikasan i u onim stvarima zbog kojih navodno postoji. Evo, ako kažemo da smo mi ukinuli građanske slobode, kako bismo imali ravnopravnost naroda, pa jel’ vi mislite da su danas Bošnjaci koji ne mogu, kako bih rekao, da uče na svom jeziku, ravnopravni? Pa čemu onda služi ovaj preskupi sistem ako nije u stanju da osigura tu vrstu ravnopravnosti. Ja mislim da je taj sistem pogrešan i da on nikada neće uspostaviti ravnopravnost -rekao je Kojović, a potom neodoljivo podsjetio na Šefika Džaferovića i njegovu rečenicu koju izgovara u gotovo svakom javnom istupu: “Ravnopravnost će biti onda kada svaki građanin BiH bude ravnopravan na svakom pedlju Bosne i Hercegovine”.

Naime, da nema potrebe da Kojović izmišlja toplu vodu o našim političkim (ne)prilikama i pakuje je u populizam primamljiv uhu prosječnog bosanskohercegovačkog čovjeka, pokazale su i presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Zašto one nisu implementirane, dobro je poznato. A da napakon trebaju biti, nadajmo se da će Kojović uspjeti uvjeriti, prije svega, sagovornike u Hercegovini. Ako se obrati “jedinim legitimnim” predstavnicima, podrazumijeva se. I naravno da “mi u Federaciji” ne mislimo “da svi oni u RS-u isto misle”. Ali izborni rezultati i odziv na Dodikov referendum su poprilično indikativan pokazatelj promišljanja većine građana, što će Kojović promijeniti, nadajmo se iskreno. Ako ne od ponedjeljka, a onda sigurno od septembra.

Hoćemo sa NATO, kao i Srbija

Predsjednik Naše stranke je sinoć napokon demantovao stranačku kolegicu Sabinu Ćudić u vezi sa stavom o NATO-u, kada je rekla da “nema smisla trošiti politički kapital tamo gdje nema konsenzusa”, pa je objasnio:

-Neka razumna očekivanja bi bila da SNSD prihvati da ono što je već dogovoreno, što postoji u zakonu, da se to mora poštovati. Ne možete vi donositi strateške odluke koje ćete mijenjati svake četiri godine. Odluka da se ide ka NATO-u je strateška odluka. Ako ćemo to mijenjati nakon svakih izbora, šta je onda smisao takvih strateških odluka? – pita je Kojović.

A onda je pokazo da u Našoj stranci, ipak, nisu bas “na ti” s temom NATO.

-Mislim da se rješenje treba tražiti u sljedećem: ja bih želio da saradnja BiH i NATO-a dostigne barem onaj nivo koji sada, u ovom trenutku, Srbija ima sa NATO savezom. Vi znate da Srbija sada ima ekonomske koristi od saradnje sa NATO-om, jer njihove kompanije sada dobijaju poslove da proizvode čizme i dijelove opreme za NATO savez. Ja bih volio da BiH dođe do toga, a da bismo došli, moramo podnositi Godišnji nacionalni plan (ANP)- rekao je Kojović.

Bez želje da budemo zlonamjerni, samo konstiramo da Milorad Dodik, također, želi da BiH ima isti odnos sa NATO-om kakav ima i Srbija, a on se zove IPAP (Improving Performance Action Plan). Ono što ima Bosna i Hercegovina, u ovom trenutku, zove se MAP (Membership Action Plan) i on je za stepenicu iznad IPAP-a s kojim smo, usput rečeno, završili prije nekoliko godina.

Što se tiče Kojovićeve želje o proizvodnji čizama i slične opreme za NATO, koju BiH eto nema, a Srbija ima, dovoljno će biti citirati sekretara Udruženja tekstila, obuće i kože (UTOK) BiH Amira Međića koji je, primjera radi, na jednoj konferenciji za medije prošle godine rekao:

-Ako naše firme mogu proizvoditi za NATO, mogu i za policiju BiH.

(Bportal.ba/Faktor)

Podijeli na društvene mreže!