BiH Izdvojeno Izdvojeno Kolumne | Komentari | Stavovi Slider Slider Vijesti

Između političkog avanturizma i političke odgovornosti

Agenda SDA BiH 2026 počiva na odmjerenom i razložnom balansu između prilika koje pruža budućnost, racionalno sagledanih potencijala zemlje i društva, te iskušenja i prijetnji koje stoje kao prepreke na putu u budućnost

Piše: Elis Bektaš

Za nešto manje od mjesec dana građani Bosne i Hercegovine će odlučiti koji će politički subjekti voditi državu i njene administrativne jedinice u naredne četiri godine. Nikad teži izbor, rekao bi neko brzoplet, jer politička scena ima elemenata skoro kao i periodni sistem, a političko marketinško šarenilo stvara privid da se biračima nudi širi asortiman nego u kakvom dobro opremljenom tržnom centru.

No dovoljno je samo malo zagrebati površinu parola i floskula kojima se stranke i kandidati reklamiraju, pa uvidjeti da stvari baš i nisu toliko komplikovane i da se biračima sa mnogih polica nude isti artikli u različitim ambalažama. Postoji, naime, dio stranaka koje se predstavljaju kao spasilačke snage i žiranti stabilne budućnosti, ali osim zavodljivih i nerealnih obećanja te stranke biračkom tijelu nemaju puno toga za ponuditi.

A kako bi i imali kad je riječ o preambicioznim i častohlepnim nezadovoljnicima i otpadnicima od SDA, koji se u osnovi razlikuju samo po vremenu svog otpadništva. SBB, Nezavisni blok, Narod i pravda… nisu ništa drugo do li privatni projekti njihovih lidera, nepristojno nalik na multilevel trgovinske sheme, kroz koje oni nastoje da nahrane svoje ambicije i uspostave model upravljanja kakav nisu mogli primjenjivati u stranci iz koje su potekli, model zasnovan na slijepom obožavanju vođe, bespogovornoj poslušnosti i na zgrtanju lične koristi kao svrsi bavljenja politikom.

Lijevo krilo političkog spektra i dalje predvodi SDP, stranka koja je samo nominalno ljevica, odnosno čije se ljevičarenje svelo na prigodničarsko nosanje štafete i pionirskih marama nekoliko dana u godini, ali koja je u suštini davno postala otuđeno služinče neoliberalne i korporativne svijesti i za njen račun hipnotiše i sluđuje svoje birače nudeći im nerealna obećanja u kojima se najčešće javlja riječ – besplatno. A besplatan je, odavno je znano, samo sir u mišolovci.

Naša stranka, nesrazmjerno eksponirana u odnosu na svoju realnu snagu i, pogotovo, u odnosu na svoje realne kapacitete, školski je primjer političke amoralnosti zaklonjene iza površne i deklarativne etičnosti. Nastala kao privatni projekat šačice kulturnjaka i javnih radnika, naviklih na lagodan salonski život i željnih sinekura kojima je socijalistički režim obasipao svoje miljenike, te dosljedno odvojenih od stvarnosti i od onih stanovnika zemlje koji nisu imali sreću da se vrte po metropolskim kafanama i galerijama, ova stranka biračima uporno nudi pijesak, na kojem se nikakav temelj ne može sazidati, ali koji je sasvim podesan da se u njega – zabije glava.

Stranka demokratske akcije, međutim, kao najdominantnija i najveća u Bosni i Hercegovini, ne može se, izuzev uz mnogo malicioznosti, staviti rame uz rame sa gore navedenim strankama, jer ona ove izbore dočekuje sa jasnim i ostvarivim političkim programom, kojeg je na posljednjoj konvenciji stranke Bakir Izetbegović predstavio pod nazivom Agenda SDA BiH 2026.

Premda je bila izložena brojnim medijskim i opozicionim napadima, činjenica je da ova agenda nije dobila nijednu ozbiljnu i na argumentima zasnovanu kritiku. To je sasvim razumljivo, jer agenda počiva na odmjerenom i razložnom balansu između prilika koje pruža budućnost, racionalno sagledanih potencijala zemlje i društva, te iskušenja i prijetnji koje stoje kao prepreke na putu u budućnost.

Dok druge stranke poput kakvih priučenih marksista zatvaraju oči pred opasnostima i čitav ulog bacaju na kartu ekonomije, ili pak histerično pozivaju na radikalna rješenja u obračunu sa tim opasnostima, umjereni optimizam i sposobnost za dugoročno političko mišljenje i planiranje, te sposobnost da se istovremeno sagledaju svi aspekti političke i društvene stvarnosti, neporeciv su argument da je SDA i dalje najozbiljnija politička snaga u državi, prevodnik onih koji žele demokratiju, prosperitet i slobodu, te nesalomiva brana za one koji bi da državu uvedu u nove nesigurnosti i razranja ili da je na tacni izruče neoliberalnim kolonizatorima novog doba.

Svako odstupanje od tog izbalansiranog pristupa, odnosno od istovremene želje da se ide u bolju budućnost i volje da se beskompromisno brani ono što je, uz plaćanje preskupe cijene, stečeno u prošlosti, najobičniji je politički avanturizam, pa i infantilizam, od kojeg korist može vidjeti samo šačica ljudi, onih kojima je lična dobrobit važnija od svega, pa i od toga kakvu će cijenu za to platiti svi stanovnici ove zemlje.

(Bportal.ba)

Podijeli na društvene mreže!