BiH Magazin Magazin Vijesti Vijesti Život

Humanost na djelu: Porodica Alispahić brine o tri mališana

Usvojiti dijete ili mu pružiti privremeno utočište je dilema određenog broja građana u Bosni i Hercegovini. Većina njih želi usvajanje, a ne hraniteljstvo. I dok čekaju da se stvore uslovi da dijete bude spremno za usvojenje, jer su procedure složene i dugotrajne, mnoga djeca odrastaju u institucijama koje zbrinjavaju djecu bez roditeljskog staranja.

Sarajevski bračni par Alispahić jedna je od nekoliko desetaka porodica na području Kantona Sarajevo koje su se odlučile na hraniteljstvo kao privremeni oblik zbrinjavanja djeteta kojem je pomoć potrebna.

– Dovoljno snage za sve –

Ekipu Anadolu Agency (AA) dočekali su u svom domu u jednom sarajevskom naselju. Sretni i nasmijani supružnici, a s njima troje maloljetnika, koje su primili u svoj dom i koji su s njima već neko vrijeme.

Sabaheta Alispahić, majka troje djece iz Sarajeva, već 14 godina u svom domu pruža utočište i ljubav djeci koja imaju potrebu za porodicom. Nije zaposlena, a muž Nazif je u penziji. Odlučili su da će svoje vrijeme pokloniti dječici koja nisu imala sreće da se rode u sretnijoj i funkcionalnijoj porodici.

“U hraniteljstvu sam od 2004. godine. Cijelo ovo vrijeme nisam imala puno djece u hraniteljstvu, jer mi je oko 12 godina u porodici bilo smješteno dijete s posebnim potrebama. On je sada samostalan, ima 22 godine, a meni se ukazala prilika da i druga djeca dođu u moj dom”, ispričala je Alispahić.

Ima i četvero unučadi i ima snage i volje da svima posveti dovoljno pažnje i ljubavi. Odluku su donijeli prije 14 godina kada je promovisano hraniteljstvo u Sarajevu.

“Život sam posvetila djeci, ne samo svojoj nego i drugoj u porodicama koje su imale potrebu da im se čuvaju i odgajaju djeca. Tada sam se prijavila, završila edukaciju i tako je to krenulo. Zahvalna sam Bogu što je osnažio moje srce prema toj djeci”, istakla je Alispahić.

U porodici je trenutno smješteno troje djece. Sretni su i nasmijani, vezani za Sabahetu i njenog muža Nazifa.

“Imam troje maloljetne djece – brata i sestru. Djevojčici je šest, a dječaku 3,5 godine. Tu je i beba od nepunih 11 mjeseci. Brat i sestra su kod nas 20 mjeseci, a beba je deset. Djeci ne treba puno. Treba im igra, veselje, zanimacija… Iako tu ima jako puno posla, troje male djece, ali nekako smo sve to uklopili i posložili. Oni su jako dobri. Vole se, a i beba ih voli, raduje se kada otvore vrata…”, kazala je Alispahić.

– Djeca uzvraćaju ljubav –

Ispunjeni su zbog djece koja se trenutno nalaze u njihovom domu.

“To su mala djeca, male iskrene duše. Što čovjek njima više daje, oni više uzvraćaju”, kazala je Alispahić.

Njihova zadaća kao hraniteljske porodice je, kako je kazala, djecu pripremiti na pozitivan porodični život.

“Mi njima treba da ugradimo neke temelje za budućnost. Na hraniteljima je velika odgovornost i moramo, prije svega, da procijenimo svoju snagu, jer djeca dolaze s različitim traumama i prilično su zanemarena. Ali je najvažnije da djeca budu primljena na pravi način, da se s njima radi. Jer mi smo tu da djeca budu sretna”, poručila je Alispahić dok se beba igra u njenoj blizini.

Najteže joj je kada vidi šta su ljudu spremni uraditi ovim malim bićima.

“Imala sam već dijete s posebnim potrebama koje je 8,5 godina provelo u dva različita doma. To je bilo teško iskustvo. Tu sam se osnažila. Svašta smo zajedno prošli. Dijete je bilo jako zanemareno, zlostavljano tako smo mi s njim tri godine proveli hodajući od ustanove do ustanove. To su teški momenti, kada vidimo da neko može do te mjere povrijediti dijete”, prisjetila se Alispahić.

Kada se radi o takvoj djeci, prema njenim riječima, prvo se mora raditi na tome da im se vrati povjerenje u ljude.

“Pokušavamo otkloniti njihove strahove, da hrabro koračaju, da budu dobri ljudi u ovom društvu… Oni jedva čekaju nekoga da im pruži ruke, da ih primi u zagrljaj. Jedva čekaju da ih neko pozove u svoju porodicu”, kazala je Alispahić.

– Hraniteljstvo je oblik zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja –

O hraniteljstvu, zainteresovanosti ljudi da prime mališane iz ustanova za djecu bez roditeljskog staranja govorila je za AA Mirsada Poturković, stručna savjetnica na poslovima informisanja i komunikacija u Centru za socijalni rad Kantona Sarajevo.

“Hraniteljstvo je oblik zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja koja imaju potrebu za hitnim, privremenim ili tradicionalnim hraniteljstvom odnosno dugoročnijim oblikom zbrinjavanja i zaštite, jer biološki roditelji nisu u mogućnosti, određeni ili duži vremenski period, da brinu o djeci”, pojasnila je Poturković.

Tu se uglavnom radi o roditeljima koji imaju zdravstvene probleme, ovisnicima…

“Relativno je mali broj porodica koje su zainteresovane za hraniteljstvo. U ovom trenutku imamo 58 porodica zainteresovanih za hraniteljstvo odnosno kod kojih imamo smještenu djecu”, poručila je Poturković.

Nažalost, interes porodica u posljednje vrijeme nije na nivou na kojem imaju potrebe za hraniteljskim porodicama.

Mišljenja je da ne treba naglašavati koje su to negativne konotacije odrastanja djece u instituciji bez obzira na to o kakvoj se instituciji radi.

Broj djece, prema riječima Poturković, se stalno mijenja. Trenutno u institucijama na području cijele Federacije BiH boravi oko 170 djece, uključujući i djecu koja su smještena u SOS dječijem selu.

“Svako od te djece treba porodicu, bez obzira da li im je tri dana, tri mjeseca ili 17 godina”, pojasnila je Poturković.

Ukazala je još jednom na mali broj hraniteljskih porodica i nada se da će se stupanjem na snagu novog zakona promijeniti interes porodica.

(Bportal/Anadolija)

Podijeli na društvene mreže!