Slider Slider

Formiranje vlasti u BiH: “Programske koalicije” zasnovane na raspodjeli fotelja

Na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni prisutna su dva procesa suprotnih tendencija. Jedan je ukrupnjavanje političkih opcija sa hrvatskim ili srpskim predznakom u jedinstvene blokove zarad jačanja kapaciteta u borbi za ostvarivanje nacionalnih političkih ciljeva. Drugi proces je fragmentacija probosanskih političkih opcija i njihova međusobna borba za mjesto u vlasti.

Pozicija u kojoj su se našli HDZBiH i SNSD, a koja im otvara mogućnost da prema vlastitim potrebama biraju partnere među probosanskim političkim opcijama i da izbor uvjetuju svojevrsnim ustupcima, direktna je posljedica tih procesa. Brojnost glasačkog tijela koje stoji iza stranaka, što za sebe vole reći da su probosanske, obezvrijeđena je upravo bespoštednom borbom za zadovoljavanje njihovih partikularnih interesa. Taj se proces u posljednjim sedmicama pravda težnjom ka formiranju programskih, a ne matematičkih koalicija.

Da koalicije koje se dogovaraju ovih dana imaju mnogo više veze sa matematikom, pozicijom u izvršnoj vlasti i raspodjelom resora, a gotovo nikakve sa programima i idejama, svjedoče sastavi tih “programskih koalicija” i načini na koje se one stvaraju.

Strateški cilj građanskih opcija, barem deklarativni, jeste formiranje vlasti bez “nacionalnih stranaka”, ali ne na državnom ili entitetskom nivou. Tu su već potpisali kapitulaciju SNSD-u i HDZ-u BiH. Koalicije lišene prisustva stranaka ocijenjenih kao “nacionalne” odnose se isključivo na kantone i to one sa bošnjačkom većinom.

Jedna takva koalicija, kakva bi bila nego “programska”, pokušava se dogovoriti u Tuzlanskom kantonu (TK). SDP kao stranka sa najvećim brojem osvojenih glasova u tom kantonu okupila je oko sebe druge stranke građanske provenijencije, Demokratsku frontu i Našu stranku, što im, uz “nenacionalne stranke” SBB i Stranku za BiH, daje većinu od 19 ruku u Skupštini. S obzirom da je ta većina isuviše labava, u toku su, prema informacijama Faktora, pregovori sa PDA, strankom koja sa svojih sedam ruku može učvrstiti tu većinu, ali koju članstvo SDP-a ne želi kao partnera u vlasti. Zbog toga se pregovori SDP-a i PDA odvijaju daleko od očiju javnosti, a prvi čovjek PDA Mirsad Kukić spreman je, saznajemo, podržati većinu u TK bez zvaničnog učešća u vladajućoj koliciji. U zamjenu će dobiti kontrolu nad MUP-om TK, Univerzitetskim kliničkim centrom Tuzla i Univerzitetom u Tuzli.

Programska koalicija zasnovana na jasnim principima i etičkim vrijednostima dogovara se i u Kantonu Sarajevo (KS). I u Sarajevu pozicije nisu bitne već programi. Prvo sporno pitanje koje se pojavilo bilo je pozicija. Šef Naroda i pravde Elmedin Konaković bi rado da se vrati u premijersku poziciju. Iako, naravno, i njega zanimaju isključivo programi i principi, a ne matematika i raspodjela resora. Nju bi mu ustupila Naša stranka, a ništa protiv te mogućnosti nema ni SDP jer bi u tom slučaju, za početak, njihov Igor Stojanović bio predsjedavajući Skupštine te bi još dobili ukupno osam partnerskih ruku u Parlamentu FBiH za skupljanje većine na tom nivou. Matematičke koalicije ih, ponavljamo, apsolutno ne zanimaju. Ni Demokratsku frontu ne zanima matematička koalicija, ali ih zanima da li će u njoj biti Konaković, kojeg doživljavaju kao “derivat SDA” i sa kojim ne žele koalirati. Ako oni odustanu, jednačinu popunjavaju nove ruke, one koje pripadaju strankama kojima su moral i principijelnost druga imena, SBB-u i NBL-u. U tim strankama Konaković temelji vjeru u povratak u poziciju sa koje je ranije ove godine smijenjen.

Slični su akteri pregovora i u Unsko-sanskom kantonu (USK). Tu građanske stranke također namjeravaju formirati vlast zasnovanu na principima i etičkim vrijednostima. Logično je da će partnera pronaći u dokazano principijelnoj A-SDA i njenim visokomoralnim funkcionerima. Istovremeno u entitetu RS Milorad Dodik “usisava” opoziciju u ionako čvrstu vlast predvođenu SNSD-om, dok u kantonima sa hrvatskom većinom HDZBiH već danas može formirati vlast.

Od kantonalnih koalicija očekuje se da budu temelj za one koje će se formirati na višim nivoima vlasti. Najbrže bi se mogla formirati državna vlast i to ne zbog odgovornosti prema građanima BiH već potrebi SNSD-a da što prije zamijeni kadrove koji trenutno popunjavaju pozicije namijenjene pripadnicima srpskog naroda. U tome će im u susret izaći HDZBiH, a izbor trećeg bloka stranaka bi, pored broja ruku, mogao ovisiti i o spremnosti da se HDZ-u izađe u susret po pitanju Izbornog zakona. Ako ćemo suditi prema istupima predsjednika te stranke Dragana Čovića, upravo su iz redova “programske koalicije” stigle prve ponude na njegovu adresu.

Pozicija SNSD-a i HDZ-a BiH da diktiraju tempo i postavljaju uvjete, nastala zahvaljujući odnosima među probosanskim strankama, odrazit će se i na raspodjelu pozicija u izvršnoj vlasti. S obzirom da potencijalna “programska koalicija” na državnom nivou broji čak sedam stranaka, teško je i zamisliti četverogodišnji mandat bez unutarnjih previranja zbog nezadovoljenih ambicija svakog pojedinačnog aktera te koalicije.

Kolateralna šteta u takvom razvoju situacije, pa i onom u kojem bi se struktura vladajućih koalicija razlikovala među nivoima vlasti, bili bi građani pojedinačno, ali i, uzimajući u obzir, primjera radi, otvorena pitanja sa Srbijom i Hrvatskom i domaće politike koje ta pitanja nastoje riješiti u korist komšija, interesi države BiH u cjelini.

(Bportal/ Faktor / N.P.)

Podijeli na društvene mreže!