Dragan Čović na putu Franje Tuđmana

Isticanje islama kao sigurnosnog problema i etiketiranje Bošnjaka, muslimana, kao sigurnosne prijetnje po kršćanske temelje zapadnog svijeta nije nešto što je Dragan Čović patentirao slanjem svog pisma NATO-u i čelnim ljudima najvećih zapadnih sila.
covic_tudjman

Piše: Jusuf Kapić

Sjetimo se, proteklih godinu dana u tome je prednjačila njegova zagrebačka šefica, predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarević. Ona je napuhivala brojke o bošnjačkim državljanima na sirijskom ratištu i čak tumačila kako se islam u Bosni promijenio. Sva ja ta priča išla ka tome da se amortizuju efekti haške presude, koja se očekivala i dočekala: Hrvatska je u jednom dijelu rata nastojala podijeliti BiH i direktno je, kao agresor, bila umiješana u sukobe HVO-a i Armije BiH.

Krenimo još dalje u prošlost, isticanje islama kao ključnog problema u bosanskom ratu zapravo je zaštitni znak, svojevrsna politička opsesija Franje Tuđmana, tadašnjeg predsjednika Hrvatske. On je, podsjetimo, haaškom presudom označen kao vođa udruženog zločinačkog poduhvata podjele Bosne i Hercegovine i pripajanja njenih dijelova putem Herceg-Bosne Hrvatskoj.

Šta je Tuđmanu donijelo blaćenje Bošnjaka, bosanskih muslimana? Na pritisak Amerike morao je s njima graditi Federaciju BiH i zajedno se boriti protiv Republike Srpske te graditi Bosnu i Hercegovinu u istim onim granicama u kojima je i 1992. priznata. A da je malo duže poživio, završio bi u Haagu i svjedočio razvoju ove države, njenih jedinstvenih oružanih snaga, jedinstvene teritorije i granice.

Tako Dragan Čović, formalno trenutno šef države, kao predsjedavajući Predsjedništva, ne radi ništa drugo nego slijedi, kao i njegova zagrebačka šefica, politiku kolovođe udruženog zločinačkog poduhvata. Naravno, to pismo je samo još jedan u nizu očajnih koraka nakon haaške presude i ne treba puno brinuti sve one kojima je stalo do minimuma suvereniteta i napretka ove države.

Jer Čović piše liderima Njemačke, Amerike i Velike Britanije, te rukovodstvu, NATO-a, kao da niko od njih nema svoje ambasade i predstavništva u BiH i kao da nisu dobro informisani šta se zaista dešava u BiH, i tokom ove godine i naročito nakon presude liderima Herceg-Bosne.

A dešava se odvratno slavljenje i ratnih zločinaca i ratnih zločina, sistematsko insistiranje na kolektivnoj krivici hrvatskog naroda BiH i otvorena najava blokade države.

Prije toga se dešavalo sve jače savezništvo Dragana Čovića sa Miloradom Dodikom, čovjekom koji otvoreno donosi rezolucije protiv NATO-a i ističe da mu je cilj dio države pripojiti Srbiji. I zato je smiješno što Čović od zapadnih lidera traži ubrzanje puta BiH ka NATO-u ističući prijetnje islamskog radikalizma, a ne spominje da njegov rušilački partner otvoreno koči put ka NATO-u time što ne dopušta da se državna imovina na teritoriji RS uknjiži na Oružane snage BiH.

Uz to se dešava i da HDZ Dragana Čovića u parlamentima blokira mnoge promjene bitne za ekonomski napredak zemlje a i kantoni pod njegovom kontrolom blokiraju proces odgovaranja na upitnik Evropske komisije.

Dragan Čović svojim pismom, ali i cijelom atmosferom koju je oko njega stvorio, može samo tješiti i dalje sluđivati svoje glasačko tijelo i onaj dio hrvatske javnosti u BiH koji slavi ratne zločine i ratne zločince.

Svi oni koji su agresiju na BiH pa i genocid pokušavali tumačiti prijetnjom nekakvog islamskog fundamentalizma i radikalizma, završili su ili u zatvorima nakon haaških suđenja, kao Radovan Karadžić ili Ratko Mladić, ili na smetlištu historije, poput Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Dragan Čović ima dobru priliku da krene ovim drugim putem.

(Bportal.ba)




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>