Arkan prodao Hrvatima 12 šlepera oružja, a Tuđmanu tajni snimak za dva miliona

Bivši hrvatski premijer i šef obavještajnih službi Josip Manolić u svojim memoarima “Politika i domovina” piše i o Željku Ražnatoviću Arkanu, prenosi hrvatski “Telegram”.
CROATIA-SERBS-RAZNATOVIC AKA ARKAN

“Ostaje mi sada spomenuti dva najvažnija događaja oko Arkana, za koje mislim da ne bi smjeli da ostanu državna tajna, ma kako to neki još danas žarko žele”, navodi Manolić.

Kako navodi, Željko Ražnatović Arkan “još je tokom istrage i boravka u Remetincu i prije režiranog suđenja postao dobavljač oružja za potrebe Republike Hrvatske”.

“Početkom 1991. godine, tačnije, u aprilu te godine, Republika Hrvatska kupila je njegovim posredovanjem od njegove kompanije iz vojnog skladišta u Batajnici mnogo oružja, pretežno kalašnjikove AK 47 i protivtenkovsko naoružanje. Bila je riječi o dvanaest šlepera oružja”, ističe Manolić.

Prema njegovim riječima, danas “valja otkriti neke detalje kako bi se priča o Arkanu svela u pravi kontekst”.

“Ko je odobrio trgovinu oružjem sa Željkom Ražnatovićem Arkanom? Zašto ja, kao ondašnji predsjednik Vlade, nisam imao informaciju o tim nabavkama? Da li je trgovina s njim bila pokriće za neke druge usluge, kako je to oružje plaćeno, zašto je cijelu operaciju vodio ‘obavještajni krug’ i na strani kupaca i na strani prodavača? Možda odgovor znaju neki pojedinci iz Osijeka koji su onih dana bili gospodari života i smrti u Osijeku, a pretpostavljam da detalje znaju i neki danas živi Vukovarci, sklonjeni na Krku, kao i oni koji su pratili šlepere do istovara”, navodi bivši hrvatski premijer.

On ističe da nije ispitivao “šta o tome znaju Glavaš, Perković i Šeks”, ali vjeruje da im detalji “nisu nepoznati”.

“Nekoliko dana prije plaćanja oružja Ražnatoviću Arkanu, naši pojedinci, u zgradi Županijskog suda u Osijeku, pripremiće dvije aktovke pune zlata i srebra. Naime, oružje je navodno plaćeno zlatom i srebrom. Pitanja koja se i danas nameću glase – čije je bilo to zlato i srebro, ima li ono neku vezu s ubijenim osječkim švercerima zlatom, ko je, zapravo, osoba koja je zlato donijela na Županijski sud u Osijeku i na kraju, kome je preuzimatelj aktovki zapravo predao pošiljku zlata? Je li riječ o oružju koje se kasnije obilno preprodavalo po Slavoniji, je li dio otišao u Vukovar?”, piše Manolić.

“Činjenica je da je dvanaest šlepera oružja stiglo i da je predano, a da je Arkan tih dana boravio u Remetincu. Postoji i informacija da je Arkan tim oružjem zapravo kupio svoju slobodu. Vjerujem da će ovi redovi izazvati neke pripadnike Službe za zaštitu ustavnog poretka, koji su pratili i preuzeli oružje, da se ipak javno ispitaju o pošiljci”, dodaje on.

Manolić navodi da o cijelom slučaju postoji i zabilješka u Državnom tužilaštvu.

“Iako su neki protagonisti ove priče mrtvi, pa i moj prijatelj Lazo Pajić, koji je o svemu ovome znao mnogo više, nema nikakva razloga da se ta i s njom povezane istrage ne nastave, pogotovo zato što neke indicije govore kako su određena osječka ubistva, pa i ono Josipa Reihla-Kira, imala poveznice sa Zagrebom”, piše svojevremeno najbliži saradnik hrvatskok predsjednika Tuđmana.

Međutim, kako navodi, to nije sve o Arkanu.

“Hrvatska će se i 1992. godine koristiti uslugama Željka Ražnatovića. I ta će se operacija zbivati mimo mojih očiju, u najvećoj tajnosti. Štoviše, mislim da sam svjesno bio isključen pri njenoj organizaciji zbog činjenice da smo predsjednik Tuđman i ja tad već bili ‘zategnuli konopac’. Izborom ljudi koji će biti uključeni u tu operaciju, a neki su i danas živi, Tuđman, poslije i njegovi nasljednici, zatvorili su krug odanih i moćnih”, ističe Manolić.

Kako navodi, on i Tuđman brojnim obavještajnim operacijama razmišljali su različito, ponekad i dijametralno suprotno.

“Operacija nabavke videozapisa o likvidaciji hrvatskih branitelja s Ovčare tema je o kojoj se i danas čovjek mora zapitati: ‘Predsjedniče, čemu to?’. U februaru 1992. godine predsjednik Tuđman isplatiće dva miliona njemačkih maraka za nabavku videozapisa koji je posjedovao Željko Ražnatović, barem tako stoji u dokumentima, koje hrvatska država i danas ima. Gotov novac biće odnesen Arkanu, a videokaseta, zamotana u aluminijsku foliju, biće predana predsjedniku Tuđmanu u njegovoj porodičnoj kući u Nazorovoj ulici”, piše Manolić.

“Dokumenti koji govore o spomenutom videozapisu takođe postoje; nadam se da nisu u međuvremenu uništeni, kao što postoje dokumenti koji pokazuju da Arkanovo hapšenje i suđenje u Zagrebu nije smatrano preprekom nastavku saradnje s tim čovjekom. Arkan će ostati u kontinuiranom kontaktu sa Zlatkom Bagarićem, sve do Bagarićevog ubistva, ali i s Ferdinandom Jukićem, radnikom Službe za zaštitu ustavnog poretka, te s još nekim pojedincima, velikim hrvatskim biznismenima čija imena zasad ne bih spominjao”, dodaje on.

Manolićeve tvrdnje da je Republika Hrvatska kupila dvanaest šlepera oružja od Željka Ražnatovića, te da je Tuđman lično naredio da se Ražnatoviću isplati dva miliona maraka za videozapis ubistva na Ovčari, kako navodi “Telegram”, jesu dvije tvrdnje koje “prilično dramatično menjaju hrvatsku (i srpsku) sliku o Arkanu, a dio su opsežnog poglavlja o poznatom slučaju Arkanovog hapšenja u Hrvatskoj početkom 1991. godine”.

Oni potom navode da su hrvatske obavještajne službe dobile informaciju da Arkan priprema atentat na predsjednika Tuđmana, kao i da je uhapšen u blizini Dvora.

Uhapsili su ga pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, ali srpske nacionalnosti, navodi “Telegram”.

U Remetincu ga je, tvrdi Manolić, slobodno posećivalo veoma mnogo ljudi, dok su u isto vrijeme njegovi dosijei nestajali iz sudskog spisa, pa tako sudija, navodno, zaista nije imao mnogo izbora nego da Arkana osudi na samo dvadeset mjeseci zatvora, što nije podrazumjevalo obavezni pritvor pa je Arkan mirno napustio Hrvatsku.

Manolić je od preuzimanja vlasti u aprilu 1990. godine pa do eskalacije sukoba s Tuđmanom krajem 1993. i u 1994. godini, obavljao dužnosti člana Predsjedništva Republike Hrvatske, pa predsednika Vlade, pa šefa obavještajnih službi, pa, na kraju, predsjednika saborskog Županijskog doma.

Uz sve to, Manolić je imao i najviše stranačke dužnosti u vrijeme dolaska na vlast HDZ i u prvim godinama rata.

Željko Ražnatović Arkan bio je osnivač i glavni komandant Srpske dobrovoljačke garde, a takođe je bio osnivač i prvi predsjednik Stranke srpskog jedinstva, predsjednik fudbalskog kluba Obilić, a pominje se i kao jedan od vođa navijača Crvene zvezde.

Ubijen je u Beogradu 15. januara 2000. godine.

(Bportal.ba/Telegram.hr)




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>